Stečena prava

  Priča o mjeri roditelj-odgajatelj, priča o mirovinama i puno drugih stvari nije priča o novcu. To je priča o tome da li vladajući mogu građanima oduzeti ranije stečena prava.

  Navodeći namjeru ukidanja mjere roditelj-odgajatelj gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je spomenuo dva razloga. Prvi njegov razlog je bila skupoća mjere, a drugi njen demografski neuspjeh.

  Po pitanju ovog drugog navoda čak ga je i Faktograf bio poklopio navodeći da je porastao broj trećerođene djece. To je jedino važno pošto je samo roditelj trećeg djeteta stekao status i plaću roditelja-odgajatelja. Konkretno u postotku broj trećerođene djece u Zagrebu je porastao 24 %.

  Iskreno gledajući taj postotak je važan samo po pitanju ove rasprave. Ono što ispadne puno važnije bi bila ranija odluka posljednjeg domaćeg autokrata, Milana Bandića da uvede ovu mjeru. On je bio donio mjeru kojim je roditeljima trećeg djeteta garantirao mjesečna financijska prava.

  Osobe koje su postale roditelji trećeg djeteta su stekle prava i plaću roditelja-odgajatelja čime je priča završena. Nakon najave Tomaševića o ukidanju tih prava sam na žalost raspravljao s njegovim obožavateljima koji su navodili bezbrojne razloge u korist njegove odluke.

  Oni su pričali tada, a pričaju i danas o vrtićima, nejednakostima i sličnom. Praktički pričaju o svemu osim toga da se retroaktivno ne mogu ukidati stečena prava. Sud je u utorak presudio da se stečena prava ne mogu poništiti i to je jedina odluka koju je on pravno mogao donijeti. Normalno sud je mogao i drugačiji presuditi pošto su naši sudovi malo čudni, ali ta presude bi bila srušena pa makar na europskom sudu.

  Da je sud inače podržao Tomaševića sutra bi vlada mogla reći:

Naša tradicija je da roditelji kada su mladi brinu o djeci, a djeca o svojim starim roditeljima. U skladu s tim mi ukidamo isplatu mirovina”.

  Pravno gledajući između te odluke o ukidanju stečenih prava i ove u Zagrebu ne bi bilo nikakve razlike. Da ne bi bilo nesporazuma ovu citiranu odluku je u stvarnosti bila donijela jedna država. Riječ je o državi koja je Europi bila uzor u borbi protiv korone !?

  Sada je vrijeme da se vratimo na Zagreb i navedemo da je osnovna greška grada bila arogancija. Arogancija u smislu da grad može retroaktivno ukinuti ili smanjiti financijska prava kao što to rade europske države po pitanju mirovina.

  Iza europskih država po ovom pitanju stoje Europska unija i Europski sudovi, drugim riječima europska pravna diktatura. Kada europske države produžavaju radni vijek one to čine protupravno, ali pri tome ne smijemo zaboraviti da su one i EU Zakon.

  S druge strane u SAD je tako nešto nemoguće pošto bi promjene mirovinskih zakona pale na sudu. Zbog toga je SAD još 1983 godine donio mirovinski zakon o povećanju radnog vijeka. Kako je riječ o stvarnoj pravnoj državi tamo nije bilo moguće retroaktivno smanjiti mirovinska prava radnika. U skladu s tim mirovinska reforma se ticala samo onih koji su tada imali 22-23 godine.

Ukratko ovo danas nije bila priča o gradu Zagrebu, mirovinama ili nečem trećem. Ovo je bila priča o tome kako stvarne pravne države ne mogu smanjivati stečena prava svojih građana. Pokušaj Zagreba je propao jer on nije država iza koje stoji Europska unija nego je samo jedan malo veći grad.

5 1 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina