zastava-Argentine

Argentinska priča

Početkom 20 stoljeća Argentina je bila jedna od najbogatijih država na svijetu. Njen BDP po stanovniku je bio jednak onome u SAD-u i puno viši od onog u velikoj većini europskih država. Danas, 110 godina kasnije ona je po 9 put u svojoj povijesti i drugi put u dvadeset godina bankrotirala.

1913 godine Argentina je bila bogatija od Njemačke tako da se u Francuskoj sve do 1930tih godina govorilo bogat kao Argentinac. S druge strane ova bogata država je bila iznimno nejednaka pa je 1 % stanovništva dobivalo 25 % sveukupnih primanja što će rezultirati problemima. Kako stanovništvo nije imalo novca za formiranje pravog potrošačkog društva bogatstvo Argentine se temeljilo na izvoz, pa kada je on presušio u doba Velike depresije dolazi do totalnog kolapsa.

Po stupanju na vlast Peron pokreće politiku nacionalizacije, samodostatnosti i smanjivanja nejednakosti što je barem po drugom pitanju dovelo do uspjeha. To je još uvijek bilo doba kada je Argentina ekonomski uspješnija od Irske, Japana, Španjolske…, ali to se ubrzo mijenja.

Do ove promjene dolazi odlukom vojne diktature krajem šesdesetih godina da otvori Argentinu uvoznim proizvodima smanjivanjem ili ukidanjem zaštitnih carina. Nerealno jak tečaj lokalne valute je rezultirao kolapsom nacionalne industrije i ekonomije. Sve u svemu između 1970 i 1990 godine BDP po stanovniku Argentine pada 20 posto dok inflacija divlja,a država bankrotira 1986 godine. Kako bi se inflacija stavila pod kontrolu vlada dolazi do odluke o vezivanju nacionalne valute za dolar.

Krajem dvadesetog stoljeća makroekonomske pozicije Argentine su bile identične njenoj poziciji na početku ovog stoljeća dok su svi ostali napredovali. Kao što je 1900 godine Argentina živjela od izvoza mesa i pšenice tako ona tada puno siromašnija živi i 1998 izvozeći te godine 60 milijuna tona pšenice kako bi uvezla industrijske proizvode.

Totalno gospodarska i financijska liberalizacija početkom devesetih i potom svjetski pad cijena poljoprivrednih dobara rezultiraju perfektnom olujom koja 2001 godine dovodi do novog bankrota Argentine. Formalno gledajući udio duga u BDP-u je te 2001 godine iznosio malenih 55 %, ali kako je on bio u stranoj valuti nakon devalvacije će skočiti na neodrživih 150 % BDP-a. Kako je toliko udio duga u BDP-u realno neodrživ Argentina je bankrotirala u doba kada joj je javni dug iznosio 132 milijarde dolara.

Kao što je tadašnja argentinska kriza započela padom svjetske cijene poljoprivrednih proizvoda tako je ona i porastom tih cijena. Već 2006 godine Argentina je isplatila svoj dug prema MMF-u jednokratnom uplatom čime je dobila slobodne ruke po pitanju gospodarstva.

U doba izbijanja svjetske gospodarske krize 2008 tamošnja vlada je pokušala reagirati povećanjem izvoznih carina na soju s 35 na 44 % što bi u proračun donijelo svake godine dodatnih 3-4 milijarde dolara, ali nakon propasti ovog plana odlučilo se nacionalizirati mirovinske fondove vrijedne 30 milijardi dolara. Druga od važnijih mjera prije desetak godina je bila ona o ukidanje subvencija za energiju, transport i slično srednjem i bogatom sloju društva, dok je treća bila zabrana bijega kapitala,a četvrta porez od 50 % na kupovine putem interneta.

Argentina je zahvaljujući ovim mjerama plivala do stupanja na vlast novog neoliberalno nastrojenog predsjednika. Predsjednik Macri je ubrzo po stupanju na vlast ukinuo sva ograničenja na kretanje kapitala i smanjio ili ukinuo poreze na izvoz poljoprivrednih proizvoda što je ubrzo dovelo do kolapsa. Između siječnja 2016 i lipnja 2018 godine Argentina se zadužila za 56 milijardi dolara, nakon čega je s MMF-pm sklopila dogovor o dodatnih 57 milijardi dolara. Sam predsjednik Macri će 2019 ponovno uvesti kontrole kapitala kako bi se spriječio njegov bjeg, ali i za njega i za Argentinu je već kasno.

Krajem 2019 godine kada na vlast stupa Alberto Fernandez Argentina je bankrotirana država koja se nalazi u gospodarskoj depresiji s javnim dugom koji iznosi 323 milijarde dolara. Njegov pokušaj rješavanja financijskih problema vraćanjem poreza na izvoz poljoprivrednih proizvoda je možda mogla spasiti Argentinu od novog bankrota, ali tada na scenu stupa korona virus kriza. Sklapanje dogovora o oprostu dijela dugova početkom kolovoza predstavlja pravi potez na putu oporavka, ali znajući povijest Argentine svi očekujemo novi bankrot u sljedećih 15 – 20 godina.

4.7 3 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
1 Comment
najstarije
najnovije najviše glasova
Inline Feedbacks
View all comments
trackback

[…] pa bi stoga trebali početi s financijskim opismenjavanjem svjetskih financijskih direktora koji su investirali u javni dug Argentine i domaćih koji su investirali u Agrokor. Nakon što se njih educira može započeti i edukacija […]

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina