Želim liječnika

  Prije kratkog vremena moj obiteljski liječnik je otišao u zasluženu mirovinu. Smatrao sam da to s izuzetkom odlaska doktora kojeg sam znao desetljećima ništa ne mijenja. Na svoju žalost pogriješio sam pa sada vičem želim liječnika !?

  Kao što smo na početku rekli moj liječnik je otišao u mirovinu. Kako je radio u domu zdravlja smatrao sam da to ništa ne mijenja. Jednostavno sam gledao da će zdravstveni karton automatizmom završiti kod drugog liječnika. Prije svega sam smatrao da će ako ništa završiti kod liječnika koji je mijenjao mog kada je bio na godišnjem.

  Na kraju nije se dogodilo niti jedno niti drugo nego je obiteljski karton moje obitelji završio u limbu. Kako obiteljski liječnici dobivaju novac po principu toga koliko pacijenata imaju (glavarina) zanima me gdje je završio novac ? Da li je novac od glavarine ostao u HZZO-u ili je završio u nečijem džepu ? Riječ je o  zanimljivom pitanju.

  Vratimo se sada na srž ovog teksta, a to je obiteljska medicina u Rijeci. Kako sam ostao bez obiteljskog liječnika nazvao sam ranije navedenog i zatražio svoju terapiju. Riječ je znači o liječniku u istom domu zdravlja, koji je mijenjao mog liječnika i koji sigurno ima pristup mom kartonu.

  Odgovor koji sam dobio od njega je bio: „Mi Vam ne možemo napisati terapiju”. Trebate potpisati dokumente i tek nakon toga će se liječnik moći baviti Vama. Istovremeno mi je telefonski rečeno kako bi bilo pametnije da se javim doktoru u svom gradskom kvartu, a ne u Domu zdravlja gdje sam bio do sada.

  Recimo da sam tvrdoglav pa smo supruga i ja došli u ordinaciju ovog liječnika kako bi potpisali dokumente. Na kraju to se nije dogodilo !? Zašto ? Medicinska sestra nas je odbila primiti kao svoje pacijente navodeći da je doktor opravdano odsutan, a ona to sama ne može.

 Na kraju sam ipak priznao sam sebi da me ova ordinacija obiteljske medicine ne želi. U skladu s savjetom i domaćim zakonima otišao sam se prijaviti u ordinaciju koja se nalazi u mom kvartu.

  Kada sam se došao tamo prijaviti reakcija je bila praktički identična kao u prvom slučaju. Prvo je bilo „mi imamo jako puno pacijenata pa ne želimo primati nove”. U ovom slučaju sam došao dobro pripremljen pa sam izjavio da po zakonu me mora primiti ordinacija u mom kvartu. Nakon toga me je medicininska sestra pokušala uvjeriti da radim grešku navodeći da ordinacija ima puno starih pacijenata pa se puno čeka na doktora.

  Vjerojatno je smatrala kako ne znam da je Rijeka grad koji najbrže izumire u Hrvatskoj. Drugim riječima da imamo iznimno staru populaciju. Kada je vidjela da me ovo nije odbilo dala mi je dokumenta za potpisati.

  Nakon što sam to učinio došao je novi šok. Riječ je šoku po pitanju informatizacije Hrvatske o čemu nam se hvale već 15 godina. Ordinacija me ne može kompjuterski prijaviti kao pacijenta pa trebam sam odnijeti dokumente u HZZO !? Nakon što ih odnesem trebam čekati 14 dana prije nego što mogu dobiti svoje lijekove jer tek tada ću službeno postati pacijent. Drugim riječima tek tada ću postati pacijent ove ordinacije.

  To je ukratko sistem po kojemu radi naše zdravstvo ili ako ništa drugo obiteljska medicina u Rijeci. Ovaj način rada postavlja cijeli tucet pitanja o našoj informatizaciji i zdravom razumu. Kako se ovom procedurom maltretira običnog čovjeka to očito nikoga u Hrvatskoj previše ne muči.

  Za kraj red nam je postaviti jedno pitanje. Tko bi bio odgovoran da pacijent koji uzima terapiju za visoki tlak doživi infarkt jer je ostao bez lijekova ? Da li bi moralno odgovarno za to bilo ministarstvo zdravstva, HZZO, prvi liječnik ili drugi liječnik ? Ovdje govorimo moralno odgovoran pošto svi znamo da zdravstveni sustav nikada nije kazneno kriv.

  Još trebamo samo navesti kao posljednji apsurd ove priče da me prva sestra iz ove priče nije mogla sama prijaviti u ordinaciju bez doktora. Druga je to mogla !?