Zapadni svijet kroz kineske oči

Od trenutka svog ujedinjenja prije više od 2.200 godina do danas Kina je preživjela mnoge oluje postavši tako najstarije društvo koje postoji u neprekinutom kontinuitetu. Ta dugovječnost je ujedno omogućila ovom društvu i civilizaciji da stvori svoju vlastitu kulturu i svoj vlasititi pogled na svijet koji se vrlo razlikuje od onog na zapadu.

Jedan od neupitno najboljih primjera za tu razliku u pogledima predstavlja pitanje upućeno kineskom premijeru Zhou Enlai-ju prije pola stoljeća. Na pitanje što misli o Francuskoj revoluciji koja se dogodila u 18 stoljeću on je navodno odgovorio da je još rano za donesti zaključke o njoj. Početkom internet doba i uzdizanjem Kine čovjek bi očekivao da ćemo više znati o tome kako Kinezi promatraju zapadni svijet, ali dogodila se obratna situacija. Razloge za to možemo prije naći kod nas i naše zapadne internet zatvorenosti sustava nego kod Kineza danas zasluženo ponosnih na svoje gospodarske uspjehe.

Radikalne društvene promjene koje se danas događaju na zapadu se u tisućama godina starom kineskom društvu jednostavno ne mogu dogoditi. Do prije 20 godina, ako ne i manje primjer ljepote na zapadu su bili svijetlija boja kože i mršavost što je sada već postalo povijest. To je postalo povijest na zapadu, ali ne i u Kini čije tradicionalne vrijednosti, jer riječ je o tradicionalnim vrijednostima nije moguće tako lako promjeniti medijskom propagandom navodno humanistički nastrojene elite. U osnovi kinesko i općenito istočnoazijsko društvo teže skladu dok zapadno teži individualizmu što predstavlja osnovnu razliku u našim pogledima na svijet iz čega su stvorene sve kasnije razlike. Zbog tih različitih pogleda, zbog tih različitih civilizacijskih težnji ova radikalna, revolucionarna društvena promjena koja se dogodila na zapadu početkom 21 stoljeća nije niti dotakla Kinu.

Dio običnih Kineza te revolucionarne promjene koje se događaju na zapadu promatra s užasom dok drugi dio s oduševljenjem zbog poniženja koje je Kina doživjela od europskih sila tokom 19 stoljeća. Bez obzira na to da li gledaju s oduševljenjem ili užasom događaje u zapadnom svijetu tamošnji stanovnici su došli do zajedničkog zaključka o našim takozvanim humanistima i nazivaju ih jednostavno baizuo što se može prevesti kao „lidiot” (lijevi/liberalni idiot).

Kineska definicija tog relativno novog i iznimno popularnog pojma glasi:

„Baizuo su osobe koje zagovaraju otvorene granice, socijalnu državu, legalizaciju svih seksualnih orjentacija i netradicionalnih obitelji zajedno s zaštitom prirode i jačanjem prava životinja. Te osobe su toliko opsjednute političkom korektnošću da u ime navodno progresivnog multikulturalizma uvoze nazadne islamske vrijednosti. Baizuo živi u svijetu ideja, potpuno ignorirajući stvarne probleme i stvarni svijet oko sebe. Svojim postupcima baizou osobe uništavaju vlastitu civilizaciju namjesto da uništavaju suparničke.”

Kinezi su vrlo svjesni toga da političari, da premijeri i predsjednici stvarno upravljaju državama tako da oni njih smatraju prije svega odgovornima za baizuo situaciju u vlastitim državama, a ne obične čudake koji vjeruju u političku korektnost i ranije navedene ideje. Po njima baizuo političari ili preciznije najopasniji baizuo političari su bivši američki predsjednik Barack Obama, kanadski premijer Justin Trudeau, bivša američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton i njemačka kancelarka Angela Merkel koja realno gledajući upravlja s Europskom unijom. Danas zvuči neobično iz zapadne perspektive da je za obične Kineze Donald Trump jedan od sadašnjih najvećih junaka zbog svoje borbe protiv zapadnih baizuo političara.

Gledajući dakle iz smjera Kine zapadni svijet otkrivamo da je njihov pogled vrlo sličan pogledu hrvatskih, njemačkih, američkih i zapadnih domoljuba koji smatraju da politički korektne i navodno humane osobe koje zagovaraju migraciju, LGBT, multikulturalizam u stvarnosti uništavaju zapadnu, kršćansku civilizaciju.