Zakonitost nasljeđivanja
Kroz povijest razni osvajači i uzurpatori su temeljili svoju vladavinu na principu zakonitost nasljeđivanja. Oni su izmišljali pretke kako bi tvrdili da je njihova vladavina legalna, a isto tako danas britanska vlada pokušava stvoriti legalnost za multikulturalnu „crnu” Veliku Britaniju.
Kako se bavimo Velikom Britanijom red je navesti primjer Vilima osvajača (kralj 1066-87) od kojega potiču svi engleski i britanski kraljevi. Vilim je bio vanbračni sin koji bez obzira na svoju pravnu nelegitimnost uz pomoć crkve i kralja Francuske postaje vojvoda Normandije.
Tijekom prvih 30 godina vladavine u Normandiji svi su ga zvali Vilim kopile pa mu je bilo problematično naći odgovarajuću suprugu. Njemu je u oči upala Matilda koja istovremeno biva unuka kralja Francuske i potomak engleskog kralja Alfreda. Legenda govori da ona nije htjela ništa imati s „kopiletom” pa ju on obara s konja i na taj način osvaja.
1066 godine Vilim kopile će izvršiti uspješnu invaziju Engleske i 25 prosinca se okruniti za njenog kralja. Kako sada više nije kopile nego Osvajač nije imao nikakva prava na krunu on samog sebe proglašava potomkom engleskog kralja Alfreda Velikog. Ukratko njegova okupaciona, osvajačka vlada izmišlja potpuno drugačije rodoslovlje kako bi mu dalo pravni legitimitet.
Drugi sličan i ujedno puno jasni način izmišljanja legitimiteta biva onaj rimskog cara Septimija Severa. Nakon osvajanja vlasti on mijenja ime u Septimije Sever Pertinaks po ranijem caru Pertinaksu,a istovremeno se proglašava i sinom Marka Aurelija. Anegdota iz tog vremena nam govori da mu je jedan rimski senator čestitao jer je car napokon otkrio tko mu je otac.
Kao što su bezbrojne uzurpatorske vlade kroz povijest izmišljale svoj zakonski legitimitet tako sada britanska izmišlja povijest Britanije. Glavna odrednice te povijesti biva crnci su bili prije bijelaca u Velikoj Britaniji i oni su tu ujedno uvijek bili.
Ta britanska državna dogma sada govori da priča o crncima u Velikoj Britaniji započinje prije 10 tisuća godina s Cheddar man. On je bio tamni ili crni stanovnik tadašnje Engleske koji ima plave oči.
Nakon te prethistorije priča prelazi na rimsko razdoblje kada crnci u Rimskoj vojsci čuvaju tadašnju Britaniju. Potom oni rade za Henrika VIII… Službena priča koju britanska vlada šalje „mi (crnci) smo ovdje od početak vremena” ili kako to govori pjesma:
„Mi smo radili u kamenom dobu,
Mi smo išli u rat protiv Napoleona,…
…naš je bio rimski car general (Septimije Sever),
i hrabri Moori Aurelijana”…
To lažiranje povijesti nije samo službena politika BBC-a nego i britanske vlade što nam dokazuje knjiga: „Brilliant Black British History”. Knjigu je izdala državna „nevladina” organizacija,a ona nam govori:
-Kelti i drugi bijeli migranti su se doselili u Veliku Britaniju
-AngloSasi su bili bijeli migranti koji su se doselili iz sjeverne Europe
-U vrijeme Tudora i Stuarta (kraj XV-početak XVIII stoljeća) živjele su stotine crnaca u Britaniji i oni su dali ideju iz koje nastaje Britansko carstvo.
Sve je to laž ili neki drugi će reći nova verzija povijesti. Prva laž koju ovdje osporavamo biva ona da je Cheddar man bio „crnac”. Današnji crnci il znanstveno govoreći Bantu rasa nije postojala prije 10 tisuća godina pošto nastaje tek prije 3-4 tisuće. To znači da ovaj davni pokojnik nije mogao biti crnac.
Još gora, još veća laž je priča o crnom rimskom caru Septimiju Severu. Njegovi preci su inače bili Kartažani i Rimljani pa on nije bio crnac, a koliko ih je često vidio govori anekdota s kraja njegovog života. Tada mu je bio pristupio „etiopski” (crnac) vojnik koji zabavlja vojnike u tadašnjoj Britaniji.
Odmah čim je vidio crnca Septimije Sever je dobio napad bijesa zbog njegove boje kože. Naredio je da ga se odmah makne s njegovih očiju smatrajući da on predstavlja smrt. Inače koji mjesec kasnije će Septimije Sever i umrijeti. Ta anekdota nam dokazuje koliko je crnaca bilo u rimskoj vojsci i koliko je crn bio car Septimije Sever.
Sve u svemu Velika Britanija piše svoju novu povijest koja bi trebala objasniti zakonitost prelaska s bijele na multikulturalnu, “crnu” Britaniju. Ova priča nas podsjeća na jednu staru sovjetsku koja govori: „najveći problem s poviješću je što ne znaš što će se u povijesti dogoditi sutra”.