Kraj vladavine Habsburga
Habsburzi su počeli trajno vladati Hrvatskom i Ugarskom 1526/27 godine. Nakon gotovo 4 stoljeća, 1918 godine nastupa kraj vladavine Habsburga. Ovo je priča o posljednjih mjesec dana vladavine Habsburga koja formalno biva okončana 13.11.1918.
Priča o kraju Habsburga biva ujedno priča o Karlu Habsburgu koji postaje car i kralj Austro-Ugarske 21 studenog 1916 godine. To znači da je on postao car i kralj Austro-Ugarske u doba kada ona već puca po šavovima od posljedica Prvog svjetskog rata. Neki će iz toga zaključiti da mu je sudbina namjenila ulogu tragičara, ali oni u tome griješe. Tragičar Prvog svjetskog rata postaje turski sultan Mehmed VI koji stupa na prijestolju u srpnju 1918 nakon smrti brata koji je uveo Tursku u rat i počinio genocid Armenaca.
Odmah po stupanja na prijestolje car Karlo Habsburg znajući državnu situaciju započinje mirovne pregovore s Antantom. Te pregovore on nikada neće dovesti svom kraju zbog zahtjeva Italije da joj se prepuste Trst i Istra i osjećaja izdaje. Iako je znao stvarno stanje u svom Carstvu, Car se osjećao neugodno po pitanju separatnog mira smatrajući da on predstavlja izdaju Njemačke.
Sve u svemu tijekom ljeta 1918 godine bez obzira na nemire u Carstvu nitko nije očekivao kraj rata. To se sve iznenada promjenilo nakon što Bugarska 29 rujna 1918 sklapa separatni mir s Antantom. Njeno iznenadno povlačenje vojnika bez obavještavanja saveznika dovodi do kolapsa Solunskog fronta i potom Centralnih sila.
Tijekom listopada 1918 godine Njemačka i Austro-Ugarska koji se nalaze pred vojnim kolapsom mole neprijatelje za primirje što biva odbijeno. U to realno gledajući anarhično doba u Zagrebu dolazi 05 listopada do formiranja Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Riječ je o narodnom vijeću u kojemu domaći političari bivaju podjeljeni na zagovornike Srbije i Austrije.
Zagovornici Austrije glavninu kojih su činili članovi HSP-a odlučuju posjetiti cara Karla s zahtjevom za reformu Carstva. On na taj njihov zahtjev odgovara pozitivno 21.10.1918. odobravajući formiranje Kraljevina Hrvatske koju sačinjavaju: Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Kraljevina Dalmacija, Istra, Rijeka, Bosna i Hercegovina zajedno s neodređenim slovenskim zemljama. Pravno gledajući Karlo je bio odobrio transformaciju Austro-Ugarske u Austro-Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo pod uvjetom da to potpišu i Mađari.
Nakon toga su se predstavnici Narodnog vijeća uputili u Budimpeštu za dobiti blagoslov Ugarske. Oni tamo dobivaju blagoslov premijera Ugarske za ovu državnu transformaciju, ali dok su putovali po „svijetu” zagovornici Srbije su imali slobodni teren. To postaje jasno svima jer istovremeno dok su oni dobili od Austrije i Ugarske dopuštenje za formiranje Velike Hrvatske u Zagrebu su se događale demonstracije. Riječ je bila o demonstracijama kojima se tražili ujedinjenje s Srbijom što će se na kraju krajeva i dogoditi.
Demoraliziran općom situacijom car Karlo 28 listopada 1918 govori banu Hrvatske radite što želite. Nakon tih njegovih riječi dolazi do formiranja Države SHS koja se 01 prosinca 1918 ujedinjuje s Kraljevinom Srbijom.
Suočen s državnim raspadom i raspadom vojske car Karlo naređuje potpisivanje primirja koje biva sklopljeno 03.11.1918 godine. U toj situaciji potpune anarhije i raspada države Beč su počeli potresati nemiri koje se maršal Boroević s ostacima austrijske vojske ponudio ugušiti što biva odbijeno. Nakon što to biva odbijeno sudbina Carstva je postala jasna pa se samo trebalo čekati spuštanje zavjese na Habsburšku vladavinu.
Do tog spuštanja dolazi u dva koraka. Prvi biva odluka cara Karla Habsburga da potpiše napuštanje upravlja Austrijom 11.11.1918.,a drugi da to isto potpiše za Ugarsku 13.11.1918. Tim drugim potpisom nakon 396 godina završava neprekinuta Habsburška vladavina u Ugarskoj. Nužno biva ovdje dodati da je car namjerno odbio potpisati abdikaciju i išta drugog što bi se moglo slično intepretirati. Njegova nada je uvijek bila da će ga narod pozvati natrag.
Kako se to nije dogodilo on 1921 godine pokušava dva puta preuzeti vlast u Mađarskoj. Nakon tih neuspjeha car Karlo iznenada umire 1922. godine u 35 godini života.
Za razliku od ratnički nastrojenog Karla prvog, Karlo posljednji Habsburg je bio možemo to slobodno reći dobrica. Katolička crkva ga je proglasila blaženim riječima:
„Bio je čovjek velikog moralnog integriteta i čvrste vjere koji je za svoje narode tražio uvijek ono najbolje, a sva vladarska djela vršio u skladu sa socijalnim naukom Crkve. Držao se ideala pravednosti i mira te nepokolebljivo težio svetosti”.
Mi se s tim slažemo, ali ne smijemo nikada zaboraviti da je on bio najgori vladar jer je svojim odlukama doveo do nestanka države kojom je upravljao. Puno, previše puta su njegove odluke bile odlučujuće u propasti države kojom je upravljao što dovodi do kasnijih tragedija.
Sposoban vladar bi bio potpisao mirovni sporazum 1917 ili početkom 1918 kako bi osigurao opstanak države koja se raspada. Čak i na kraju, čak i u studenom 1918 on je mogao pozvati lojalne trupe da uspostave red u Austriji, ali…