Veto u Europskoj uniji
Kada govorimo o reformi Europske unije Hrvatska se nalazi u šizofrenoj poziciji pošto predsjednik drži jednu, a vlada drugu poziciju. Najvažnije pitanje reforme je uvijek bilo i ostalo Veto u Europskoj uniji jer ono ostavlja kakvu takvu mogućnost državnih ovlasti članica Unije.
Priča o vetu u Europskoj uniji je priča o Europskoj komisiji koja vječito govori da joj je potreban efikasniji način upravljanja. Kritičari s druge strane odgovaraju da diktature imaju najefikasniji sistem upravljanja jer se sve državne poluge nalaze u rukama diktatora.
Te kritike uopće ne utječu na eurokrate koji na razne načine već 30 godina ukidaju veta država članica. Nakon što su građani na referendumima odbili Ustav Europska unije ova donosi Lisabonski ugovor koji je identičan odbijenom referendumu.
Ugovorom iz Nice (2003) godine članice Europske unije su izgubile pravo veta u 27 tematika. Potom se ugovorom iz Lisabona navodi da članice imaju pravo veta u samo u tematikama koje se jasno spominju u ovom Ugovoru.
Tako smo došli do današnje situacije kada članice Europske unije mogu uložiti veto samo u 7 tematika. To su vanjski poslovi, državljanstvo, članstvo u EU, harmonizacija nacionalnih zakona o indirektnim porezima, financiranje EU, dijelovi zakon o sudstvu i unutrašnjim poslovima, harmonizacija zakona o socijalnoj zaštiti.
Ukratko to što smo naveli predstavlja ostatke ostataka državnosti Hrvatske i drugih članica EU. Sada eurokrati i Njemačka zahtjevaju da se iz popisa tih 7 tematika izbace dvije najvažnije, izbace financiranje EU i vanjska politika.
Ministrica vanjskih poslova Njemačke Annalena Baerbock je tako izjavila:
„U područjima gdje još uvijek vrijedi jednoglasje donijeti odluke biva sve teže jer pojedinačne države ulažu veta. Mi ćemo moći donositi više odluka ako glasujem kvalificiranom većinom (ukinemo veto) na području poreza i vanjske politike. To će značiti da Njemačka može biti nadglasovana, da sve države mogu biti nadglasovane”. Nakon toga je još dodala da ukidanje veta ne predstavlja ukidanje neovisnosti, ali svi znamo da ona u to ne vjeruje.
Želju eurokrata za ukidanje veta prije svega nalazimo u pozicijama „malene” Mađarske koja ga koristi. Ona koristi veto da bi joj Europska unija poslala obećani novac. Službena pozicija Mađarske glasi: „dok Mađarske ne dobije europski novac neće ga dobiti niti Ukrajina”. U skladu s tim ona ulaže veta blokirajući tako želje Njemačke i Europske komisije da financiraju Ukrajinu.
To predstavlja stvarni razlog zašto eurokrati, Njemačka i Francuska žele ubrzano ukinuti veto članica. Hrvatska kao što smo ranije rekli ima šizofrenu poziciju po pitanju ukidanja veta država članica. Predsjednik Milanović je na skupu predsjednik država Europske unije izjavio:
„Onaj tko želi ukidanje jednoglasnosti u Europskoj uniji nije ništa naučio iz ranijih iskustava, nek se odmah ubije”. Nakon toga on još izjavljuje:
„Onaj tko bi u ime Hrvatske prihvati taj prijedlog koji naravno dolazi iz Njemačke i Francuske bi počinio čin veleizdaje”.
Gotovo mjesec dana kasnije naš ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman (slika) s druge strane izjavljuje; „mi podržavamo reformske ideje Njemačke koje teže jačanju Europske unijeu svrhu priprema za daljnja proširenja”.
On nije izjavio da podržava ukidanje veta iako se njegove riječi mogu i ne moraju tako interpretirati. U osnovi njegova PR izjava je nevažna pošto ona ništa ne znači dok se ne dođe do glasovanja u Europskom vijeću ili Saboru. Trenutačno se može baš svašta reći kada očekuješ da će Mađarska i Slovačka uložiti veto na prijedlog ukidanja veta u Europskoj uniji.
Mi se protivimo ukidanje veta u Europskoj uniji iako je ta naša pozicija nevažna. Važno je kako smatramo da bi Hrvati, Francuzi, Njemci, Mađari i drugi na referendumu trebali odlučiti o ukidanju neovisnosti. Mi smatramo da 27 šefova vlada članica Europske unije nema pravo donijeti tu odluku jer je riječ o 27 osoba koje se mogu kupiti.
Jedna je stvar što oni nemaju pravo to učiniti, a druga je da imaju silu koja je iznad tog prava. To nam je inače dokazao Lisabonski ugovor koji predstavlja kopiju od građana odbijenog Ustava Europske unije.