Wet feet dry feet

  Wet feet dry feet je ime američke politike primanja izbjeglica s Kube koja je bila na snazi do 2017 godine. Ovu migrantsku politiku je ukinuo američki predsjednik Barrack Obama tijekom posljednjih dana predsjedničkog mandata.

  Počevši od 1961 godine SAD više nije vraćao azilante s Kube kući, ali to tada nije predstavljalo neki problem. Razlog za nevažnost ovog pitanja je bio u činjenici da su migranti s Kube putovali u Meksiko (Yukatan) i tek potom u SAD.

  Tko bi potom od Kubanaca uspio prijeći Američki granicu bi u skladu s zakonom o Kubi dobio državljanstvo. Riječ je bila o relativno malom broju osoba pa se s tim nitko nije zamarao. Jedini izuzetak ovog mirnog razdoblja se dogodio 1980 kada je tijekom 6 mjeseci 125,000 Kubanaca došlo u SAD.

  To mirno razdoblje završava krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada smanjivanje sovjetskih subvencija rezultira povećanjem iseljavanja. Kako bi se tome stalo na kraj američki predsjednik Bill Clinton u dogovoru s Kubom donosi Wet feet, dry feet odluku. Tom odlukom iz 1995 je odlučeno da svi kubanski azilanti spašeni na moru trebaju biti vraćen na Kubu. U slučaju ako se uspiju iskrcati na američko kopno oni će automatski dobiti dozvolu boravka.

  U skladu s svojom politikom normaliziranja odnosa s Kubom predsjednik Barrack Obama je u siječnju 2017 ukinuo ovu politiku. Donoseći odluku rekao je da će sada svi Kubanci koji ilegalno uđu biti vraćeni na Kubu.

  Ova američka politika koja je bila na snazi između 1995 i 2017 godine je iz europske perspektive zanimljiva. Kako Europska unija nema pravo uređivati pitanje azila tada bi to trebale učiniti njene članice. U skladu s tim mi smatramo da bi bilo dobro da Španjolska, Italija, Malta i Grčka donesu slični zakon.

  Španjolska verzija ovog zakona bi trebala glasiti:”Migranti spašeni na moru kao i oni koji su stigli na Kanarsko otočje, Ceutu ili Melitu neće dobiti boravište. U skladu s tim zabranjeno im je doseliti se na područje Pirinejskog poluotoka”.

  Talijanska verzija ovog zakona bi trebala glasiti:”Migranti spašeni na moru kao i oni koji su stigli na Lampedusu neće dobiti boravišnu dozvolu. U skladu s tim zabranjeno im je doseliti se na Apenine, Siciliju i Sardiniju”

  Grčka verzija ovog zakona bi trebala glasiti:”Migranti spašeni na moru kao i oni koji su stigli s Turske obale neće dobiti boravište. U skladu s tim zabranjeno im je doseliti se na Grčko kopno”.

  Malteška verzija ovog zakona bi trebala glasiti:”Migranti spašeni na moru neće dobiti azil pa ih se stoga treba vratiti na afričku obalu”.

  Kada bi navedene južnoeuropske države preko kojih migranti dolaze u Europsku uniju donijeli ovakve zakone ne bi bilo azilanata. Pošto takav zakon još nije donesen svake godine Europske države dobiju 281,000 zahtjeva za azilom. Budimo iskreni pa priznajmo da velika većina tih azilanata nije spremna za život u europskoj državi 21 stoljeća !?

  Osim što bi se smanjio broj azilanata smanjio bi se i broj smrtnih slučajeva na moru. To bi trebala biti humana dužnost svih nas.

5 1 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina