Nema dogovora
Mnogi političari ne razumiju da postoje situacije kada nema dogovora s protivnikom. Riječ je o situacijama kada druga strana nije protivnik nego neprijatelj koji te želi eliminirati.
To je činjenica koju danas uči Giorgia Meloni u Italiji,a koju je ranije znao Salvini. Salvini je to instiktivno znao, ali je pod pritiskom stranačkih dužnosnika kapitulirao pa je sada kao što smo najavljivali 2021 Meloni premijerka.
Ona je to postalo prije svega svojim protivljenjem „tehnokratskoj” vladi Draghija i protivljenjem primanju migranata. Odmah po stupanja na dužnost njena vlada donosi „protumigrantski zakon”. Riječ je o zakonu po kojemu se de facto zabranjuje „nevladinim” organizacijama spašavanje migranata na moru. Mi smo u siječnju bili govorili da se ovim zakonom promjenilo baš sve da se ne bi promjenilo ništa.
Ukratko riječ je bila o PR zakonu pošto 85 % ilegalnih migranata spašavaju na moru talijanska policija i mornarica,a samo 15 % „nevladine” organizacije. U odnosu s Europskom unijom Giorgia Meloni se pokazala vrlo konstruktivnom što hvale svi mediji, ali upitajmo se što njena vlada i stranka imaju od toga ?
Osim lijepih riječi Italija može reći da je dobila dogovor s Tunisom o blokiranju dolaska migranata. Riječ je o srpanjskom sporazumu koji su potpisali Ursula von der Leyen, Giorgia Meloni i Marku Rutte s diktatorom Tunisa. Jedno biva potpisati sporazum, a potpuno drugačije ispadne provoditi ga.
Time želimo reći da ga Europska unija sabotira pošto određeni broj članica i „ministara” EU smatra da je ilegalan. On je ilegalan pošto ga po njima predsjednica Europske komisije nije imala pravo samostalno potpisati. Vrlo vjerojatno je njihova pozicija po ovom pitanju ispravna…
Posebnu zanimljivost cijeloj situaciji daruje da je između broj datuma potpisivanja sporazuma s Tunisom i rujna broj ilegalnih migranata porastao za 70 %. Reagirajući na to Ursula von der Leyen je sada skočila do Lampeduse kao ranije u Tunis kako bi pomogla Meloni. Jednostavno nikome nije bilo jasan smisao njenih riječi na Lampedusi, a još manje najava dijela.
Samo dva dana nakon posjeta Ursule von der Leyen Italiji Francuska je zatvorila svoju granicu s njom. Dobro, ona nije zatvorila granicu nego je pooštrila protumigrantske mjere na njoj i izjavila da neće primiti niti jednog migranta s Lampeduse.
Sve u svemu Giorgia Meloni je postala premijerka zbog svojih obećanja da će zaustaviti dolazak ilegalnih migranata. Zbog toga ju se nazivalo ekstremisticom, ali po osvajanju vlasti ona izabire suradnju govoreći da je u nacionalnom interesu Italije jačanje Europske unije.
Zbog sveukupne politike u svojih sada već godinu dana vlasti nju lijepo dočekuju u Europi i sve se manje govori da je ekstremist. Ukratko ona dobiva puno lipih riječi, ali…
To ali predstavlja da biva prepuštena samoj sebi kako bi propala na migrantskoj politici na kojoj je izabrana. Tijekom 2023 godine se udvostručio broj ilegalnih ulazaka u Italiju što će za nju biti politički poljubac smrti.
Pokušavajući staviti situaciju pod kontrolu vlade Giorge Meloni je produžila vrijeme tijekom kojeg će ilegalni migranti biti pod nadzorom. Tim potezom ona ponovno nije ništa promjenila nego samo vodi PR.
Ako njena vlada stvarno želi promjeniti svoju migrantsku situaciju ona treba ako ništa drugo provoditi politiku koju su vodili Clinton i Obama. Nitko zdravog razuma neće optužiti predsjednike Clintona i Obamu da su bili racisti, fašisti, nacisti… Nitko ih za to neće optužiti iako su sve migrante otkrivene na moru vraćali u države iz kojih dolaze. Ta politika imena „Wet feet Dry feet” predstavlja jedino ispravno rješenje za Italiju.
Pretpostavljamo da to zna i Giorgia Meloni, ali njeno provođenje bi rezultiralo optužbama za fašizam. Tada Meloni ne bi bila „najdraži” gost u Briselu. Ukratko Meloni treba odlučiti koji su joj prioriteti pa ako želi postati šefica talijanske verzije Syrize neka to i bude. Ako s druge strane stvarno želi nešto promjeniti red je da se pokrene.