Vječita stagnacija

  Europska unija je bila proglašena 1993 i od tada do danas njeno gospodarstvo potresa vječita stagnacija. Razumnim ljudima jednostavno biva nemoguće objasniti kako biva moguće da je vlada tehnokrata, vlada stručnjaka toliko zasrala.

U uvod knjige 25 godina Europske unije se govori:

„Deng Xiaoping je volio ponavljati kako nije važno da li je mačka bijela ili crna nego je važno da lovi miševe. Svaki stvarni humanist kao i svaki čovjek koji živi od svog rada se ne zamara pitanjima demokracije i autokracije pošto je riječ o kompleksnim pitanjima. Takva normalna osoba države, sisteme, režime dijeli u dvije osnovne kategorije. One koji dižu životni standard vlastitog stanovništva i one koji snižavaju životni standard vlastitog stanovništva. Naš osnovni strukturalni problem se nalazi u činjenici da je Europska unija stvorena prije svega s ciljem rušenje životnog standarda vlastitog stanovništva.

Ništa na to bolje ne ukazuje na ovaj strukturalni cilj od potpisivanja sporazuma s Turskom samo 16 mjeseci nakon formiranja Europske unije. Tim sporazumom europska politička u savezu s ekonomskom elitom je dogovorila seljenje proizvodnih pogona iz zapadnoeuropskih država u Tursku s jeftinom radnom snagom čime je ona transformirana iz poljoprivredne u industrijsku državu dok su s druge strane Europljani jedino dobili gubitak stalnih radnih mjesta.

U sljedećem desetljeću ovaj strukturalni cilj će se redovno ispunjavati samo što će se mijenjati imena država koja će poslužiti kao oružje masovnog uništenja životnog standarda Europljana. Kao što smo rekli na početku je tu bila Turska, a potom su došli Kina i bivše komunističke države. Zadatak ovih posljednjih je bio da po ulasku u uniju postanu izvor jeftine radne snage koja će rušiti životni standard zapadnih europljana i oni su taj zadatak savršeno izvršili.

Konkretni rezultat europskih strukturalnih mjera vidimo kada govorimo industriji možemo vidjeti na ekonomiji Velike Britanije koja je 20 % svog BDPa dobivala iz proizvodnje prije stvaranja unije, a početkom prošlog desetljeća taj udio je spao na jedva 10 %. Kompletne zajednice su potpuno uništene premještanjem proizvodnje iz Europe,a njeni članovi vrlo dobro znaju da su bili opljačkani od od strane europskih zakona, korporacija i elita koje su izvršile redistribuciju bogatstva od običnih građana prema sebi. Ova makroekonomska, strukturalna politika stvorena od strane stručnjaka iz financija i Europske Centralne Banke je tokom prvih 25 godina bila totalni ekonomski promašaj. Ništa ne dokazuje taj promašaj bolje nego pozicija Europske unije u svjetskoj ekonomiji.”

  U određenom smislu veličina Europske ekonomije je bila izjednačena s onom američke do 2011 godine. Time želimo konstatirati da je u prvoj polovici 90tih godina 20 stoljeća Europska ekonomija bila veća od Američke. Potom dolazi razdoblje kada je Američka ekonomija veća (1997-2007) nakon čega dolazi europsko razdoblje.

  Sve u svemu 2011 godine Europska ekonomija je bila najveća na svijetu. Te godine je ona iznosila 15.76 trilijuna dolara, američka tada iznosi 15.6 trilijuna dolara, a kineska 7.55 trilijuna.

  To biva stanje prije 12 godina, a danas nam ono govori o općem gospodarskom kolapsu. Time želimo reći da američki BDP-a 2022 godine iznosi 25.46 trilijuna dolara. Na drugom mjestu se nalazi Kina s BDP-om koji iznosi 17.96 milijardi dolara, a na trećem Europska unija s BDP-om koji iznosi 16.64 trilijuna dolara (slika).

  O tom kineskom preticanju EU ekonomije postoji puno statistički nevažnih podataka i projekcija koje različito interpretiraju podatke. Do različitih brojki se dolazi i zbog minimalnih tečajnih promjena, ali to sve na kraju biva nevažno. To ispadne nevažno pošto je službeno Europska unija priznala da je kineska ekonomija veća od europske čime završava priča.

  To preticanje Kine puno manje boli od činjenice da je Europski BDP-a danas 50 % manji od američkog. Inače 2011 europski BDP je bio minimalno veći od američkog čime sve biva rečeno !?