Veto Poljske

  Veto Poljske na zasjedanju Europskog vijeća prošlog tjedna je bio samo jedan od tri događaja koji su potresli Europsku uniju. Europska unija je par dana ranije bila potresena vetom Mađarske po pitanju dogovora s Afrikom, a potom je došla Švicarska.

  Ovaj veto koji je uložila Poljska isto kao onaj Mađarski nije stigao iz vedra neba. On je na sastanku Europskog vijeća imao podršku Rumunjske, Bugarske, Litve, Estonije i Latvije pa stoga njega nije moguće poraziti. U osnovi veto koji je uložila Poljska nam govori da će Zelena transformacija učiniti siromašne siromašnijima što nije pošteno.

  Taj argumenta Poljske nije moguće pobiti pošto kao što znamo njemački državni organi tvrde nešto slično. Oni tvrde da su pozicije vlade i ministarstva gospodarstva po pitanju zelene transformacije nerealne.

  Poljska nije pokrenula pitanje realnosti tih planova nego tko će to platiti ? Ideja Europske komisije je bila da se europskim zakonom pokrene novi sustav plaćanja za stakleničke plinove. Taj sustav plaćanja koji danas postoji za na primjer termoelektrane bi se uveo za prijevozna sredstva, domove i urede.

  Sami eurokrati su oko tog plana podjeljeni pa su još u ožujku vođene rasprave, svađe o tom pitanju. Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije za Zelenu transformaciju se usprotivio planu navodeći da će cijenu platiti sirotinja.

  Bez obzira na čak i javna neslaganja unutar Europske komisije po ovom pitanju plan je donesen. Na kraju je Poljska na njega uložila veto koji očito ima podršku dijela eurokrata i drugih članica.

  Strogo pojednostavljeno govoreći na zasjedanje Europskog vijeća pozicija Njemačke, Švedske i Danske je bila da sve države jednako moraju snositi troškove zelene transformacije. S druge strane pozicija Poljske i država koje je podržavaju da se trošak dijeli po principu BDP-a. Ukratko Poljska traži da što je država siromašnija manje novca uloži u europsku zelenu transformaciju, a što je bogatija više.

  Govoreći o tome predsjednik Bugarske Rumen Radev je izjavio više manje isto što i Poljska. On je rekao da Bugarska podržava zelenu transformaciju, ali da je ona ne može financirati iz vlastitih izvora. Pored ostalog on je još bio izjavio da Bugarska 50 % svoje energije dobiva iz termoelektrana na ugljen. Te termoelektrane je ona spremna zatvoriti u zamjenu za gradnju elektrana kojima će biti održana energetska autonomija države.

  U osnovi plan Europske unije je čista kopija zakona koji je donijela Njemačka. Po njemu bila bi uspostavljena trgovina emisijskim jedinicama stakleničkih plinova koji se tiču transporta i domova. Trenutačna cijena tih emisijskih jedinica iznosi 50.05 eura to toni ugljika i još se nalazi u eksplozivnom rastu. Ukratko riječ je o novom porezu na korištenje fosilnih goriva u domovima i transportu.

  Dok u teoriji, ali samo u teoriji korporacije i građani Njemačke tako nešto mogu platiti građani siromašnih članica ne. Ako ćemo biti realni Hrvatska, Poljske, Bugarske i slično to mogu platiti, ali cijena bi bila gospodarske depresija i drastični rast siromaštva.

  Toga je barem na jeziku svjesna i Europske komisija što je rekla njena predsjednica Ursula von der Leyen. Ona je izjavila da siromašniji ne mogu nositi ovaj teret i da će biti stvoren sistem da budu kompenzirani. Normalno taj program kompenzacije će zaživjeti tek nakon što članica daju blagoslov za plan.

  Kako članice vrlo dobro znaju koliko mogu vjerovati obećanjima Europske komisije one su podržale Poljska koja je uložila veto.

0 0 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
1 Comment
najstarije
najnovije najviše glasova
Inline Feedbacks
View all comments
trackback
17 dani prije

[…] Veto Poljske […]

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina