Sve su zasrali

  Mjesec smo započeli slavljenjem 30 godina postojanja Europske unije, a sada nastavljamo ovim esejom. Osnovna tematika biva sve su zasrali članovi zapadne elite tijekom posljednjih 30 godina.

  Europska unija ili puno preciznije govoreći njena prethodnica Europska Ekonomska Zajednica nastaje nakon Drugog svjetskog rata s ciljem mirenja europskih nacija. Njen prvobitni cilj biva stvaranje europskog zajedništva nakon dva velika vojna sukoba.

  Službeni moto Europske unije je „Ujedinjeni u raznolikosti”. Taj pojam se interpretira ujedinjeni u našim različitim europskim vrijednostima, kulturama, vjeri i humanizmu. Europska komisija i članice su inače odbile taj službeni moto pa se on ne spominje u Europskim ugovorima. S druge strane Europski parlament ga proglašava službenim motom Europske unije koji se spominje na svim njegovim dokumentima.

  Pretpostavljamo da ćemo se svi složiti da je ideja formiranja Europske unije bila plemenita. Vjerojatno ćemo se složiti da je formiranje europskog identiteta u sve povezanijem svijetu imalo smisla, ali onda…

  Onda na scenu stupaju eurokrati i maleni birokratski Napoleoni s svojim razmišljanjem da transformacija Europe ne ide dovoljno brzo i daleko. Racionalne osobe su znale da je prvo bilo potrebno stvoriti stvarno europsko zajedništvo, a tek po njemu krenuti dalje…

  Eurokrati odbijaju tu ideju formiranja nove Europe u koracima pa odlučuju nametnuti centralizaciju, autokratizaciju i otvorene granice. Njihova ideja otvorenih granica i svjetskog multikulturalizma u Europi se temelji na plemenitom uvjerenju da svi ljudi svijeta mogu sretno živjeti jedan do drugoga bez nacionalnih, vjerskih ili kulturoloških trzavica.

  To je plemenita ideja, ali i komunizam je to bio, a svi znamo njegov kraj. Činjenicu da je čak i Europski parlament proglasio da je sekularizam slijepa ulica nije zaustavilo eurokrate u njihovim idejama. Niti mržnja građana prema Europskoj uniji ih nije zaustavila u njihovim namjerama. Tu mržnju mediji mogu sakriti, ali ne i rezultate rijetkih referenduma na kojima građani najčešće glasuju protiv Europske unije.

  Puno se govorilo o Brexitu kako bi se ostali referendumi sakrili pod tepih. Tu mislimo na refendum na kojim su građani San Marina odbili ulazak u EU, Nizozemci onaj o suradnji EU i Ukrajine… Eurokrati jako dobro znaju koliko ih Europljani mrze, a to nam dokazuju riječi različitih predsjednika Europske komisije.

  Kao primjer toga navodimo riječi Jose Manuel Barosa koji je zabranio europske referendume. On ih je zabranio tvrdeći da bi Europljani „svojim glasovanjem na europskim referendumima potkopali Europu koju Mi pokušavamo izgraditi” (kraljevsko Mi). Njegov nasljednik Jean Claude Juncker s druge strane nakon Brexita viče „nema više referenduma” u strahu da će i druge države napustiti Europsku uniju.

  Eurokrati su zasrali svojom centralizacijom i migrantskom politikom. U mislima autohtonih Europljana oni su dobro načeli ideju ujedinjene Europe. Oni su stvorili mržnju prema europskom projektu, ali u svojim glavama oni su u pravu dok su građani koji žive s posljedicama u krivu. Jednostavno sve su zasrali, a sada se stvari kreću po principima inercije i sile. Tko zna možda će uspjeti stvoriti svoj svijet, ali za autohtone Europljane će to biti distopija.

  U stvarnosti nisu samo eurokrati zasrali nego su zasrali i u Washingtonu. Washington je zasrao na dva različita načina, a oba se temelje na pohlepi. Njegova prva greška je bila prodaja tehnološke nadmoći Kini za 30 Judinih zlatnika. Danas kada Kineske korporacije predstavlja poslovnu prijetnju američkim korporacijama SAD uvodi sankcije, ali kasno Marko stiže na Kosovo.

  Kina je tehnološka velesila i nitko ne može zaustaviti njen daljnji razvoj. Tu možda malo pretjerujemo jer njen razvoj može zaustaviti Komunistička partija Kine svojim pogrešnim odlukama. Ona ga svojim greškama može zaustaviti, ali SAD više ne može pa sankcije mogu objesiti mački o rep.

  Druga američka greška biva širenje NATO saveza do granica Rusije. Kada je 1997 godine Rusija protestirala to širenje i prijetila napuštanjem prijateljskih odnosa s SAD Joe Biden je govorio: „Rusi mi govore ako proširiš mi to nećemo dobro primiti i postat ćemo saveznik Kine. Na to sam im ja rekao sretno dečki, a ako Vam ne upali s Kinom pokušajte s Iranom.” Rusija je prihvatila savjet Bidena !?

  Prije 30 godina je George Kennan, tvorac politike koja je uništila komunizam vikao protiv širenja NATO saveza. Isto je vikao i James Baker, američki ministar vanjskih poslova koji potpisuje kraj Hladnog rata i dao jamstva da se NATO neće širiti. Njih dvoje zajedno s mnogim drugima kao na primjer Edwardom Kennedijem (slika) su to vikali, ali…

  Oni su upozoravali da će širenje NATO saveza do granica Rusije prouzročiti novi hladni ili vrući rat. SAD nije slušao savjete stvarnih stručnjaka i sada imamo rat u Europi. Nužno ovdje biva naglasiti da je ruska invazija Ukrajine započela nakon izmjene diplomatskih nota Rusije i NATO saveza.

  Zbog toga što su eurokrati i SAD zasrali danas živimo u zanimljivim vremenima, a svi znamo kinesku narodnu o tome. Namjesto da živimo u najboljem od svih svijetova, u svijetu mira i blagostanja, u svijetu Europe bez granica mi frustrirano živimo u svijetu trajne napetosti. Ukratko mi živimo u svijetu stvorenom jer su SAD i EU usrali gotovo sve što su mogli usrati.