Putinove 23 godine

  Na današnji dan 2000 godine Vladimir Vladimirovič Putin je izabran za predsjednika Rusije. To ujedno znači da su se upravo navršile Putinove 23 godine na vlasti.

  Kao što smo prije par dana govorili prvi dio Putinove ostavštine biva potpuna gospodarska zaostalost države. Njegov drugi dio je onaj političke prirode, je pokušaj obnove smanjene verzije Ruskog carstva. Taj pokušaj je zabilježio i neuspjehe i uspjehe.

  Nakon 23 godine vladavine Putina Rusija se na zapadu i jugozapadu nalazi okružena protivnicima. Na nekim mjestima to predstavlja očekivani razvoj događaja, a na nekima pa baš i ne.

  Od svojih prethodnika predsjednik je naslijedio širenje NATO saveza koje je bilo protivno internacionalnim sporazumima. Kada je Jeljcin protestirao to protupravne širenje tadašnji kongresmen, a danas predsjednik SAD-a Joseph Biden je govorio:

„Rusi mi govore ako proširiš mi to nećemo dobro primiti i postat ćemo saveznik Kine. Na to sam im ja rekao sretno dečki, a ako Vam ne upali s Kinom pokušajte s Iranom.”

  Znajući od kuda puše vjetar postavši predsjednik Putin je zatražio 2000 godine ulazak Rusije u NATO savez. Po riječima tadašnjeg generalnog sekretara Rusija nije u njega ušla jer nije htjela stajati u redu s Mađarskom, Litvom, Hrvatskom… Normalno tu njegovu izjavu treba uzeti s zrnom soli !?

  Kakav god da bio Jeljcin u trenutku njegove ostavke s izuzetkom baltičkih država sve ostale bivše sovjetske republike su gledale u smjeru Moskve. To će se početi mijenjati u trećoj godini Putinove vladavine.

  Tada dolazi do puča u Gruziji kojim je tamošnja proruska vlada zamjenjena prozapadnom Saakashivili vladom. Red je navesti kao zanimljivost da je žena novog predsjednika bila nizozemska diplomatkinja s vezama u SAD.

  Kako Putin nije vidio da se sprema puč vjerojatno samo on zna, a isto vrijedi i za ukrajinski puč 2004 godine. Ovaj puč kojim je na vlast u Kijevu postavljena prozapadna vlada biva repriza onog u Tbilsiju. Njime na vlast stupa Juščenko koji je oženjen s američkom diplomatkinjom. Ajmo reći da je puč u Gruziji iznenadio Putinov režim, ali onaj u Ukrajini ?

  Na izborima 2010 godine u Ukrajini pobjeđuje Viktor Janukovič. To predstavlja pobjedu Putina nakon koje slijedi poraz u novom ukrajinskom prozapadnom puču 2014 godine. Nakon ovog debakla Rusija anektira Krim i stvara republike Donbasa.

  U određenom smislu ovaj rezultat predstavlja prvu pobjedu Putina pošto dovodi do proširenja ruskog teritorija. Njegovu drugu veliku pobjedu predstavlja formiranje Državne zajednice Rusije i Bjelorusije. Sporazum o formiranju ove države je potpisan 04 studenog 2021 godine, a njen ustav je vrlo konkretan. U njemu se regulira baš sve počevši od poljoprivredne preko naftne do obrambene politike.

  Završni politički dio ostavštine predsjednika će na kraju ovisiti o rezultate njegove invazije Ukrajine. Pitanje svih pitanja biva da li će Rusija u pravom smislu te riječi anektirati okupirana područja Ukrajine ili ne. Ako ih uspije anektirati što je jedan veliki ako Putin ulazi u povijest Rusije kao Vladimir Veliki.

  On tada ulazi u povijest pod tim nadimkom bez obzira na gospodarsko-tehnološku zaostalost jer je proširio granice Rusije za 100 tisuća km2 Ukrajine i ujedinjenje s Bjelorusijom (207 595 km2). Po tom scenariju svi debakli (Gruzija, Ukrajina, Armenija) mu bivaju oprošteni jer on postaje veliki osvajač.

  Normalno u slučaju vojnog poraza da ne kažemo vojne katastrofe on će se pridružiti Gorbačovu i Jeljcinu u povijesnim knjigama. Mi ovdje vjerujemo da duhovi ova dva užasna političara danas progajanju Putina u njegovim snovima.

  Da postoji i treći scenarij da bude sklopljen mirovni sporazum vrlo sličan onome što predlaže Kina. Po toj trećoj soluciji Putin je ponovno veliki lider jer mu ostaju Krim i Bjelorusija, jer je učinio sve moguće da obnovi Rusko carstvo.

  Ukratko kako će Putina ući u povjesne knjige ovisi o ratu u Ukrajini. On može biti trećI Ivan budalica u nizu ili Veliki Vladimir.