Stopa zaposlenosti
Jedan od načina na koji se ocjenjuje gospodarsko stanje je stopa zaposlenosti stanovništva starosti između 20 i 64 godine. Ta stopa se iznimno razlikuje od stope nezaposlenosti !?
Prije modernističkih statističkih reformi postojale su zaposlene i nezaposlene osobe. Danas se to tako više ne gleda nego se obraća pažnja na zaposlene osobe i osobe koje aktivno traže postao. Tom modernističkom statistikom se drastično smanjio broj nezaposlenih, ali time nije bio riješen problem.
On nije bio riješen jer su za potpunu državnu statistiku bili nužno negdje uvesti i one druge koji ne traže posao. Tako smo došli do stope zaposlenosti u državi. Ta stopa samo govori koliko neka država ima zaposlenog punoljetnog stanovništva i indirektno koliko stanovnika ne radi.
Kada govorimo o konkretnim podacima za Hrvatsku po ovom pitanju reći ćemo samo da su oni „problematični”. Oni su problematični pošto se temelje na ILO podacima, a ne europskim.
Drugim riječima podaci našeg Zavoda za statistiku govore o stopi zaposlenosti starijih od 15 godina. Po toj statistici 2019 godine je radilo „samo” 47.7 % Hrvata. Riječ je inače o statističkom okviru koji je stvorila internacionalna organizacija rada (ILO).
Europska unija s druge strane promatra stopu zaposlenosti osoba između 20 i 64 godina starosti. Po tim podacima stopa zaposlenosti Hrvata je 68.2 % što je puno više od 2013 godine kada je iznosila 57.2 %. Ono što se ne govori u statistici da je utjecaj na porast stope sigurno imalo i iseljavanje Hrvata u druge članice Unije.
Kada uspoređujemo naše rate zaposlenosti stanovnika s ostatkom Europe otkrivamo da smo preskočili dosta država. Naša stopa radne aktivnosti je 2013 bila viša od Grčke dok su Italija i Španjolska bili bolji od nas. Danas je naša radna stopa puno viša od talijanske i nešto od španjolske. Gospodarsko gledajući Italija se nalazi u potpunoj depresiji pa ju je čak i od Europe izmučena Grčka stigla.
Ako napustimo naš kontinent i bacimo po ovom pitanju pogled na SAD doći ćemo do dvostrukog iznenađenja. Prvo iznenađenje predstavlja da stopa zaposlenosti u SAD iznosi samo 62.1 % što znači da je niža od one u Grčkoj i Italiji. Drugo iznenađenja predstavlja usporedba krivulje radne aktivnosti u SAD i Europi.
Ta krivulja radne aktivnosti Amerikanaca se nalazila na vrhuncu 2001 godine kada je radilo 67.1 % punoljenih stanovnika. Nakon toga dolazimo do radne aktivnosti od 65.7 % 2009 godine i na kraju sadašnji 62.1 %. Ukratko Amerikanci odustaju od sistema koji traži rad, rad i samo rad.
Za razliku od SAD-a u Europskoj uniji stope zaposlenosti rastu i samo rastu. One su danas više nego ikada u povijesti Europe i iznose 73.1 %. Još tamo 2009 godine stopa zaposlenosti je iznosila „samo” 67.3 % nakon čega se polako dignula na 72.7 % u 2019 godine. Tijekom pandemije došlo je do pada stope zaposlenosti, ali kao što vidimo već 2021 ova stopa je bila viša nego 2019 godine.
Ukratko Europska unija je uspjela ono što nije uspio SAD. Ona nas je uspjela uvjeriti da rad spašava pa stoga svi moramo raditi. Za one koji to ne znaju red je podsjetiti se da je rad spašava pisalo na ulazu u nacističke koncetracione logore…