Salvinijeva izdaja

  Danas Italijom upravlja koalicijska vlada u kojoj zajedno sjede predstavnici pokreta 5 zvijezdica, Socijalista i Lege. Tom vladom predsjedava Mario Draghi kojeg je Matteo Salvini ranije nazivao teroristom dok ga danas u podržava zbog čega je Salvinija dio članova i simpatizera stranke počeo nazivati izdajnikom.

  Priča o tom obratu Salvinija počinje kada Renzijeva strančica uskraćuje povjerenje Conteovoj vladi. Svi smo očekivali da će ubrzo doći do formiranja treće Conte vlada, ali do toga na kraju nije došlo. Na mjestu očekivane nove Conte vlade predsjednik Italije je odlučio dati mandat za formiranje vlade Mario Draghiju, bivšem guverneru Europske središnje banke.

  Analitički promatrajući ovo iznenađenje red je da se vratimo 10 godina u prošlost. To je bila 2011 godina i vrijeme eurokrize, a ujedno i vrijeme kada je tadašnji premijer Silvio Berlusconi oboren u od Njemačke organiziranom parlamentarnom puču. O tome je kasnije pored ostaloga pisao tadašnji Američki ministar financija koji u svojoj knjizi govori kako je Europska unija tražila od njega da pomogne u smjeni Berlusconija. Na mjesto Berlusconija eurokrati su instalirali Marija Montija koji je u to vrijeme bio bivši europski komesara za financije, savjetnik Goldman Sachs i predsjednik Trilateralna komisije.

  10 godina kasnije Europa se ponovno nalazi u krizi, ponovno dolazi do pada vlade u Italiji, ponovno je na njeno čelo postavljen eurokrat iz sfere financija i ponovno je na njeno čelo postavljena osoba koja je radila za Goldman Sachs. Dovoljno je tome dodati da im je i ime isto kako bi svi u Italiji imali totalni deja vu.

  Kako i zašto je Matteo Salvini podržao ovu vladu danas nitko ne zna, ali politička cijena koju će za ovo platiti je neupitna. Tim njegovim potezom Lega je prestala biti euroskeptična stranka i sada po riječima njenog zastupnika želi postati ugledna, režimska stranka slična Republikanskoj stranci u SAD u nadi da će joj nakon sljedećih izbora biti omogućeno formirati vladu.

  Ta Salvinijeva odluka na koju su ga navodno prisili predsjednik regionalnih organa će neupitno rezultati padom podrške kod sadašnjih simpatizera i članova. Procjene govore kako će na tome najviše profitirati Giorgia Meloni i njena stranka Fratelli d’Italia koja ima svoje korjene u neofašističkom pokretu.

  Ako vjerujete medijima koji forsiraju svoju priču to se neće dogoditi pošto će 80 % članova i simpatizera ostati odani Salviniju i Legi jer oni danas podržavaju njegov odluku o podršci Draghiju. To naravno vrijedi ako vjerujete medijima.

  Ispitivanja javnog mijenja u Italiji nam danas isto tako ukazuju da se za Legu nije ništa promjenilo odlukom o podršci eurokratskoj vladi. Ona je 18 siječnja 2021 uživala podršku 23.2 % Talijana, a 26 veljača je uživala podršku 23.6 % Talijana. Za razliku od Lege Demokratska partija je izgubila 1 %,a isto se dogodilo s strankom 5 zvjezdica dok je stranka Fratelli d’Italia odbijanjem podrške novoj vladi zaradila rast popularnosti od 1 posto.

  Ovo što nam ovo ispitivanje ne govori je trenutačno medijsko stanje u Italiji. Tijekom veljači novi premijer Mario Draghi je političar koji hoda na vodi, koji snagom misli pomiče planine on je jednostavno govoreći postao novi Herkules ili ako ništa drugo Romul. Drugim riječima od trenutka kada je dobio mandat za sastavljanje vlade do 27 veljače on se u talijanskim medijima pojavio 68,804 puta ili drugim riječima svake minute njegove ime je u medijama izlazilo dva puta. Siguran sam da se možemo složiti kako je riječ o rekordu kojeg će teško biti oboriti čak i Andreju Plenkoviću, Angeli Merkel, Vladimiru Putin …

  Taj pressing za umjetno stvaranje podrške bivšem Goldman Sachs bankaru, bivšem šefu Europske središnje banke će prije ili kasnije završiti pošto će postati kontraproduktivan, a kada završi punu cijenu svoje izdaje birača će platiti Lega i Pokret 5 zvjedica. Ove obje stranke su za mogućnost upravlja dijelom novca iz europskog korona fonda prodali svoje birače ubivši im svaku nadu u demokraciju. Ubivši im nadu u mogućnost promjene sistema putem izbornog procesa. Riječ je o praktički istoj izdaji kao onoj koju je napravila Syriza u Grčkoj kada je odbila provesti na referendumu izraženu volju Grka pa je potom maknut s vlasti.