Usporedne priče

  Usporedne priče govori o ovogodišnjim događajima u Italiji i Austriji. U obje države su tijekom 2021 godine bili oboreni predsjednici vlada pa su na njihovo mjesto postavljene apolitičke osobe.

  Naša prva priča započinje u veljači 2021 godine nakon što je oborena Conte vlada u Italiji. Tada je na mjesto premijera bio instaliran bivši guverner Europske središnje banke Mario Draghi. Njega su podržale praktički sve političke stranke s izuzetkom Fratelli d’Italia.

  Neupitno najkontreverznija je ispala podrška Matea Salvinija. Unutarstranački izvori su nam tada govorili da je na stranačkoj sjednici Salvini bio protiv podrške Draghijevoj vladi, ali da je bio nadglasan.

  Navodno je njima bila upala u oko isplata iz korona fonda u visini od 191 milijarde eura. Tu isplatu će kontrolirati Draghijeva vlada pa su zaboravili na svoj stranački program i ideologiju. Pojednostavljeno govoreći stranački dužnosnici su se prodali kako bi mogli kontrolirati dio tog velikog kolača.

  Instalirani premijer Mario Draghi je potom čekao kraj ljeta da bi najavio prisilno cijepljenje svih Talijana. Tehnički on nije donio odluku o prisilnom cijepljenju nego odluku da svi zaposleni moraju imati korona potvrde. To može biti potvrda da je osoba cijepljena protiv korone, da ju je prebolila ili da se testirala.

  Takvu mjeru o de facto prisilnom cijepljenju svih radnika inače još nije bila donijela niti jedna demokratska država. Kako Draghi nije bio izabran na izborima nego instaliran ta sitnica ga nije brinula.

  Kako je taj zakon stupio na snagu Talijani su počeli zvati Italiju imenom Draghistan. Prvo su to ime počeli koristiti protivnici cijepljenja, ali onda je ono dobilo na popularnosti. Danas Italiju Draghistanom ne zovu samo antivaxeri i nacionalisti. To ime koriste tamošnje popularne komunističke novine Il Manifesto i važni europski liberalni portal Politico.

  Iznenađenje predstavlja da Italiju Draghistanom nazivaju aktivisti za ljudska prava, intelektualci i profesori. Oni tvrde da je današnja Italija totalitarni režim sličniji Turkmenistanu nego demokratskoj državi.

  Sličnu situaciju imamo danas u Austriji samo je njena priča malo duža i govori o pučevima. Naša priča ovdje započinje još 2019 godine kada je u puču oborena vlada Austrije. Konkretno mi govorimo o Ibiza aferi kada je u javnost pušten editirani video. U tom editiranom videu je ispalo da predsjednik Slobodarske stranke sudjeluje u zavjeri oko prepuštanja austrijskog medija Rusima.

  Kada je editirani video izašao u javnost kancelar Kurz je razvrgnuo suradnju s Slobodarskom strankom i sazvao nove izbore. Policijska istraga će kasnije dokazati da je predsjednik Slobodarske stranke nevin i da on tako nešto nikada nije rekao.

  Bez obzira na to on biva eliminiran, a Kurz postaje ponovno kancelar, ali sada s novim koalicionim partnerima. Ono što mladi kancelar nije znao, nije htio sebi priznati bi bilo da je on neprijatelj sistema kao i ranije eliminirani Strache.

  Njegova vatrena borba protiv primanja migranata se nalazila u sukobu s pozicijima Europske unije i nevladinih organizacija. Najbolji primjer za to bi bio da su samo dvije zapadnoeuropske države odbile potpisati Global Compact for Migration. Da to su bili Austrija i Italija !?

  Kurz očito nikada nije čuo za onu koja glasi “ako izgubimo preostaje samo izbor da budemo obješeni zajedno ili odvojeno”. Kako za tu uzrečicu nije znao on se 2019 odrekao Strachea samo da bi 06 listopada 2021 bio optužen za nezakonitosti i smjenjen. Ukratko bio je dobio samo 2 godine vremena svojom “izdajom”. Na mjesto Kurza u ovom dvorskom puču dolazi Aleksander Schallenberg koji ima zanimljivu povijest.

  Schallenberg je bio Kurzov ministar vanjskih poslova iako nije bio član stranke. On postaje član stranke tek 2020 godine kada je već vjerojatno u toku dvorski puč za obaranje Kurza.

  Schallenberg se bio educirao tijekom devedesetih godina na College of Europe u Briselu. Riječ je edukativnoj instituciji gdje se obučava takozvana Briselska mafija pa nam ispadne čudno da je Kurz njega bio izabrao kao suradnika.

  Sve u svemu Schallenberga je parlament instalirao za premijera 11 listopada 2021 godine. Njegov prvi kancelarski potez je ukazao kakav će biti njegov stil vladanja. Riječ je bila o selidbi u ured Klemensa von Metternicha koji je diktatorski upravljao Austrijskim carstvom u 19 stoljeću.

  Njegova druga odluka je prisilno, nasilno cijepljenje svih stanovnika Austrije protiv korona virusa. To je prva takva odluka donesena u bilo kojoj navodno demokratskoj državi.

  Nekako nam se čini da će Austriju ubrzo neki početi nazivati Schallenbergstan ili nešto slično. Iz svega navedenog se trebamo upitati kako to da su dvije „demokratske” države kojima vladaju instalirani premijeri donijele ovu odluku ?

  Ovo je bila naša priča o dvije različite države s potpuno identičnim konačnim rezultatom po pitanju korone. Red je upitati se zašto instalirani, a ne izabrani premijeri forsiraju cijepljenje ?