SAD i Kina
SAD i Kina, a možemo reći i Europska unija po principu vladanju predstavljaju dva potpuno različita svijeta. Povjesne parabole za te razlike možemo bez problema naći u povijesti, a sigurno će i u budućnosti.
Svaki sustav koliko god da on bude dobar se prolaskom vremena urušava. Kao primjer za to urušavanje sustava uzimamo Tang Kinu (618-907) koja je imala izvanredni početak. Nakon njenog osnivanja donesen je zakon da svaki Kinez dobiva više od hektara državne zemlje za obrađivanje. Kada bi Kinez koji je dobio zemlju preminuo ona bi se vratila u državno vlasništvo nakon čega bi završila u rukama druge osobe. To je omogućila da država ima minimalnu nejednakost i unutrašnju stabilnost što je dovelo do zlatnog doba Kine.
Ta početna jednakost se vremenom počela smanjivati putem onih bliskih vlasti. Oni su možemo to reći svako desetljeće korak po korak promjenama zakona uvećavali svoje bogatstvo. To je dovelo do zarobljavanja države, postepenog urušavanja vlasti i kasnijeg kolapsa.
Riječ o procesu koji traje desetljećima i stoljećima u slučajevima stabilnog političkog uređenja. Po svjetski poznatom Francisu Fukuyami riječ je o procesu koji se dogodio u SAD. Tamo su institucije koje su nekada služile općem dobru postale zarobljene od strane moćnih privatnih interesa.
Na drugoj strani ovog procesa se nalaze Brazil, Turska, Rusija, Kina i drugi gdje država ima praktički neograničenu moć. Riječ je o državama s novouspostavljenim režimima koji se ne nalaze u višedesetljetnom, stoljetnom postepenom urušavanju. Ovdje govorimo o jakim državama koje pod kontrolom drže privatne interese, korporacije.
Poduzetnik i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Jack Ma je osnovni primjer razlike između SAD i Kine. Bogatstvo Jack Ma sačinjavanju prije svega Alibaba i Aliexpress što ga je u teoriji pretvorilo u najmoćnijeg kineskog poduzetnika. Njegova osnovna greška je bilo nerazumjevanje razlika između kineskog i američkog sustava. On je umislio da se u Kini može ponašati kao Bill Gates, Elon Musk ili Jeff Bezos.
Čovjek je bio umislio da njegove pretvaranje u kinesku ikonu poduzetništva neće irititirat vlast u Kini. Na kraju je čak umislio da može kritizirati kinesku vladu i institucije kao što to rade tajkuni na zapadu. To je dovelo do automarske reakcije kineske vlade pošto Kina može imati samo jednog vladara. Kako taj vladar sigurno neće biti neki tajkun Jack Ma je postao primjer drugima koji ne znaju svoje mjesto.
Dok se tako Jack Ma volio nalaziti u centru pažnje drugi su u tišini stvarali svoje bogatstvo. Oni su znali da će im se obiti o glavu reklama o svom bogatstvu i moći pa ništa u tome stilu nisu radili. Najbogatiji Kinez je tako postao Zhong Shanshan koji se praktički nikada ne pojavljuje u javnosti. Riječ je o čovjeku koji gleda svoj posao i ništa više.
To nam na kraju predstavlja jednu o današnjih razlika američkog i kineskog državnog sustava. U SAD i Europskoj uniji poduzetnici, tajkuni donose zakone u skladu s svojim interesima dok je tako nešto u Kini zabranjeno. Vremenom će se to početi događati i u Kini, ali ovi događaji se nalaze u dalekoj budućnosti.
U određenom slučaju državna kontrola gospodarstva i svega drugog u Kini nam dokazuje zašto je ona porazila koronu. Ta pobjeda se dogodila još prošle godine dok smo mi na zapadu ovo proljeće proveli u problemima.
[…] Milijarderi su u osnovi ljudi koji kontroliraju zapadna društva. Ovdje smo naveli zapadna društva pošto kao što smo vidjeli na kineskom primjeru to tamo tako ne […]
[…] U skladu s tom svojom politikom on je ove godine direktno napao tajkune, nosio odjelo Mao Ce-tunga i puno drugih sličnih stvari. Ono što mu se na kraju obilo o glavu u […]