Milijarderi
Milijarderi su u osnovi ljudi koji kontroliraju zapadna društva. Ovdje smo naveli zapadna društva pošto kao što smo vidjeli na kineskom primjeru to tamo tako ne funkcionira.
U osnovi osoba postane milijarder na 3 različita načina. Najjednostavniji način za tako nešto je naslijediti bogatstvo. Na ovaj način je 60 % američkih milijardera došlo do svojeg bogatstva.
Drugi način za postati milijarder bi bio stvoriti monopol. Tako je milijarder u 19 stoljeću postao Rockefeller,a u 21 Jef Bezos. Jef Bezos je to postao pošto danas Amazon kontrolira praktički 50 % američke internet prodaje !?
Treći način je ujedno onaj koji se puno češće događa u svim državama. Riječ je o financiranju političara i političkih stranka koje nakon izbora mijenjaju zakone u korist financijera. U SAD se to ne čini samo s ciljem smanjivanje poreze korporacijama i milijunerima. To se tamo čini i s drugim ciljevima,a najjednostavniji prikaz nam daruje copyright zakon.
Kada je SAD osnovan autorska prava su vrijedila maksimalno 14 + 14 godina, ali to je sada nevažno. Važna nam je ovdje priča samo o Mickey Mousu koji nastaje 1928 godine. Po tadašnjim zakonima autorska prava na njega su trebala isteknuti 1984 godine. Kako bi se to spriječilo Disney je počeo lobirati za novi zakon o autorskim pravima.
Političari su zakon izglasovali 1976 godine pa su autorska prava na njega produžena do 2003 godine. Kada je bilo preostalo samo 5 godina do isteka autorskih prava na Miki Mousa donesen je novi zakon. Tim zakonom je copyright na njega produžen s 2003 na 2023 godinu.
To je jedan od načina kako se stvaraju milijarderska bogatstva bez da ulazimo u kompleksnija objašnjavanja. Zbog dopuštanja formiranja monopola i zakonskih izmjena broj milijardera je eksplodirao.
Još ne tako davne 1996 godine u svijetu su živjela samo 423 milijardera. Danas ih ima više od 2 tisuće što bi nam trebalo više nego dovoljno objasniti današnju situaciju. Taj podatak bi nam trebao objasniti razlog za nezadovoljstvo stanovnika zapadnih razvijenih država.
Ako pitate s druge strane bogataše oni će Vam odgovoriti da su sve zasluženo,a ne koruptivno zaradili. Oni će Vam reći da bi podizanje poreza koji bi smanjio njihovo bogatstvo doveo do pada inovacija.
U realnosti oni lažu pokušavajući opravdati ono što se logički ne može. Oni lažu kada navode da su njihove inovacije izvor bogatstva. Ono što oni govore je tako i bilo prije 50 godina, ali ne danas. Danas je gotovo 90 % profitabilnih inovacija rezultat državnog financiranja.
Najbogatiji ljudi na svijetu jednostavno znaju da njihova najprofitabilnija investicija nije ona u inovaciju nego u političare. Zbog toga oni danas minimalno ulažu u inovacije, a maksimalno u njih.
To je na kraju stvorilo svijet zapadnih demokracija u kojima žive razočarani građani. Oni su razočarani jer znaju da njihov glas ništa ne vrijedi i da se zakoni pišu protiv njih. Isto tako oni znaju da je nevažno tko će na izborima pobjediti jer se ništa neće promjeniti.
Zbog toga zapadna demokracija pred očima svih nas umire. U stvarnosti pitanje je da li uopće možemo govoriti o demokraciji ili oligarhiji.
Konkretno u ovom tekstu smo govorili o prije svega milijarderima SAD koji se ne skrivaju. To ne skrivaju želimo reći u odnosu na najbogatije Hrvate koji ne vole da se o njima piše. Jednostavno želimo svoje vrijeme provoditi pišući analitičke tekstove, a ne ga gubiti na našim sudovima.
O Hrvatskoj ćemo samo reći da nam je nejednakost primanja slična onoj u Ruandi, Hondurasu i Panami. Time smo sve rekli o našem društvu i nezadovoljstvu koje tinja u njemu. Ispravno pitanje bi bilo kada će to nezadovoljstvo netko iskoristiti ?