Primirje

  Kako god da okrenemo Rusija se danas nalazi u problemima. Primirje koje predlaže američki predsjednik Trump podržan od EU ona ne može niti odbiti niti prihvatiti bez posljedica.

  Naša pozicija po pitanju ruske invazije Ukrajine je od prvog dana bila jasna. Putin je tijekom svoje vladavine u Rusiji uspio dopustiti dvije ukrajinske revolucije, dva od zapada organizirana državna udara. Na kraju je 2014. izgubio živce pa anektirao Krim i stvorio „Republike Donjeck i Lugansk”. Time je smanjio broj proruskih glasača u Ukrajini i dao demokratsku većinu proeuropskim, proameričkim.

  Zbog te njegove odluke nakon 2014. na svim izborima u Ukrajini demokratski pobjeđuje proNATO, proEU opcija. U skladu s tim ona se sve više približava NATO savezu što je za Rusiju bilo neprihvatljivo. Na kraju iz tog razloga Rusija 2022. započinje invaziju Ukrajine nadajući se brzoj pobjedi nad ovom osiromašenom državom.

  Ta očekivana brza pobjeda se nije ostvarila što dovodi do rata koji sada traje više od 3 godine. Do rujna 2022. je postojala nekakva mogućnost za uspostavu mira po principu ukrajinskog priznanja ruske aneksije Donbasa u zamjenu za povratak okupiranih dijelova Zaporožja i Hersona. Tada Rusija donosi odluku o aneksiji svih okupiranih područja pa postaje jasno da će se rat odužiti.

  U osnovi nastavak rata u Ukrajini odgovara Europskoj uniji koja ga koristi za ubrzanu zelenu transformaciju. Drugim riječima odustajanje od ruskih jeftinih fosilnih goriva i prelazak na skupu obnovljivu energiju. To je najbolje rekao njemački ministar ekonomije riječima: „napraviti ćemo ono što je nužno”. Ukratko rat je predstavljao poraz Europljana, poraz Ukrajinaca i pobjedu fundamentalističke zelene transformacije.

  Linija fronta se od 2023. nije značajnije mjenjala pošto ruske snage napreduju pužećim korakom. Iz ukrajinske perspektive su najgori ljudski gubici koje ova strana u sukobu za razliku od Rusije ne može nadoknađivati.

  Pojednostavljeno govoreći tako izgleda ratna situacija u doba kada SAD počinje pregovore o miru s Rusijom. To je ujedno i situacija u doba kada Trump u Bijeloj kući govoreći o nužnosti mira javno viče na Zelenskog.

  Kako Ukrajina ne može voditi rat bez američke opreme i američkih obavještajnih podataka ona ubrzo prihvaća primirje. Zelenski i Ukrajina ne samo da su u 2 tjedna promjenili svoju poziciju nego su je radikalno promjenili. Sada Kijev viče mi tražimo primirje, a Rusija ga sabotira.

  Na kraju iza tog primirja su stale i NATO članice zajedno s Kanadom, Australijom i Novim Zelandom. Oni sada traže bezuvjetno primirje na 30 dana kako bi se počeli razgovori o trajnom miru.

  Zbog toga Kremlj sada treba izabrati između dvije slične loše opcije. Prva je odbijanje primirja što bi dovelo do bijesa Trumpa i ponovno zajedničkog SAD-EU saveza protiv Rusije. Drugo je prihvaćanje primirja s nadom u budući mir s priznanje ruske aneksije 20% Ukrajine.

  Uzmimo čisto teoretski da Rusija prihvati ratno primirje od 30 dana i da svi poštuju to primirje. Jedan od ruskih uvjeta je da tijekom primirja Ukrajina tijekom ne dobiva novo oružje. Taj uvjet se na primjer može ispoštovati tako da novo oružje završi na poljskoj i rumunjskoj strani granice s Ukrajinom pa se prebaci u nju po završetku primirja.

  Ukratko Rusija treba skočiti treba izabrati jednu od dvije loše opcije. Prva ispadne nastavak rata po starom, a druga vjerovanje Trumpu da će primirje dovesti do mira.

  Za kraj pitanje: Koliko vjerujete američkom predsjedniku Trumpu ?