Palmino ulje

  Jedan od najboljih primjera netržišnih politika Europske unije je palmino ulje. Početkom 21 stoljeća EU je svojom politikom podržavala palmino ulje, potom 2018 donosi odluku o njegovom postupnom izbacivanju iz upotrebe, a danas…

  Početkom 21 stoljeća čarobna riječ u Europskoj uniji je bila biodizel. Službena dogma je tada i danas glasila da biogoriva ispuštaju manje stakleničkih plinova i da se njima smanjuje ovisnost Europe od fosilnih goriva.

  Sastavni dio ove dogme je bilo korištenje palminog ulja u proizvodnji biodizela. Nužno nam je ovdje naglasiti da to nije bio jedini način korištenja palminovog ulja pošto ga se ujedno smatralo dobrim za zdravlje. Svoju treću primjenu palmino ulja nalazi u slasticama.

  Na ovoj službenoj zaluđenosti prije svega Europe palminim uljem početkom 21 stoljeća Indonezija i Malezija su odlučile zaraditi. One su počele uništavali svoje prašume kako bi na njima izgradili masivne plantaže za proizvodnju palminovog ulja. Na kraju oni su po ovom pitanju postali svjetski monopolisti.

  Približno 2015 godine klima u Europi po pitanju palminog ulja se počinje mijenjati. Prvo Europska agencija za sigurnost hrane proglašava palmino ulje potencijalno kancerogenim, a potom slijede druge kritike.

  Glavna od njih ispada ona ekološka o uništavanju prirode. Zbog uništavanja prirode, prašuma pri proizvodnji palminog ulja Europska unija 2018 zabranjuje njegovo korištenje u gorivima. Tim europskim zakonom biva naređen postupni prestanak korištenja s prijelaznim razdobljem do 2030 godine !?

  Za Maleziju i Indoneziju koji su preorjentirali svoju ekonomiju prema potrebama Europske unije to je bio šok. Do dodatnog šoka dolazi kada Europski parlament izglasa da prijelazno vrijeme ne završava 2030 nego 2021 godine !?

  Te 2018 godine kada biva donesena ova odluka 6 milijuna osoba, navodno prije svega farmera radi na proizvodnji palminog ulja. U vrijeme donošenja odluke oni su obrađivali više od 16 milijuna hektara zemlje !?

  Ovu odluku Europske unije su Indonezija i Malazije primili kao objavu trgovinskog rata. Iz njihove perspektive odluka je donesena u cilju zaštite europske proizvodnje maslinovog i suncekretovog ulja. Po njima riječ je o ničemu drugome nego o protekcionističkoj odluci koju je Europa obukla u ekološko ruhlo.

  Na kraju je sve završilo na raznim svjetskim takozvanim sudovima. WTO je u osnovi presudio protiv Indonezije iako je istovremeno osudio Europsku uniju zbog novih poreza na uvoz biogoriva iz Indonezije. Time priča nije završena pošto je Indonezija pokrenula sudske slučajeva pred europskim sudovima,a kada će oni završiti nitko ne zna.

  Tako smo polako došli do 2022 godine i ruske invazije Ukrajine. Iz Ukrajine Europska unije inače zadovoljava 86 % svojih uvoznih potreba za suncokretovim uljem, pa…

   To nam je stvorilo situacija da prezreno, kancerogeno palmino ulje kojim se uništava priroda ponovno postaje tražena roba. Odgovarajući na novu situacija ona ranije ponižena, prezrena Indonezija odlučuje sve naplatiti s kamatama. To na kraju postiže s svojom zabranom izvoza palminog ulja. Ta odluka je formalno govoreći donesena s ciljem stabilizacije cijene ovog ulja u Indoneziji.

  Formalni razlog je u ovoj cijeloj priči nevažan. Jedino je važno da sada Europska unija treba moliti Indoneziju za uvoz palminovog ulja kojim počinje zamjenjivati suncokretovo ulje.

5 6 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina