Ludilo

  Za sadašnju situaciju između s jedne strane Ukrajine i SAD, a s druge strane Rusije možemo samo reći ludilo. Dok potezi Ukrajine i SAD imaju nekakvu logiku posljednji povučeni potezi u Moskvi bi nas trebali zabrinuti.

  Današnja politička kriza o kojoj svi razmišljamo započinje izborom Josepha Bidena za predsjednika SAD-a. Riječ je o političaru znanom po obiteljskim poslovnim interesima u Ukrajinu stoga se znalo što slijedi.

  Još ranije nego što je preuzeo dužnost 20 siječnja 2021 on najavljuje angažman Victorie Nuland u svojoj administraciji. Riječ je o sposobnoj ženi koja je bila jedan od organizatora Majdan revolucije, puča u Ukrajini. O njoj je još dovoljno reći da je riječ političarki bez morala koja je osudila rusko bombardiranje one iste Al Qaide koja je 2001 napala New York.

  Njeno postavljanje na položaj u Bidenovoj administracija je bila neslužbena objava rata Rusiji. Točno mjesec dana nakon što je Biden postao predsjednik američki „slobodni” mediji su počeli pisati o gomilanju ruske vojske na granici s Ukrajinom.

  U travnju 2021 se već govorilo o neminovnoj ruskoj invaziji Ukrajine koja se gle čuda nije dogodila. Potom se par mjeseci situacija bila smirila, nakon čega su eskalirale histerične poruke u invaziji.

  Sve to razdoblje Rusija viče da nema namjeru izvršiti invaziju Ukrajine dok zapad viče da će se ona dogoditi sutra. U tom „igranju” Rusija je izgubila živce kao i Sovjetski Savez puno puta ranije. Prošlog tjedna „neovisni” Donjetsk i „neovisni” Lugansk (Donbas) su naredili evakuaciju stanovništva što je blago govoreći čudno.

  S druge strane ruski predsjednik Putin je povukao dva poteza koji dovode u pitanje njegovo mentalno stanje. Prvo je govorio o tome da Ukrajina vrši genocid u Donbasu, a potom je izvršio testiranje ruskih nuklearnih snaga.

  Obje ove odluke dovode u pitanje njegovo psihičko stanje. Pretiti u 21 stoljeću nuklearnim oružjem zbog Donbasa može samo osoba koja je potpuno izgubila živce, dok priča o genocidu…

  Mi na Balkanu vrlo dobro znamo da u Donbasu neće doći do genocida. U najgorem slučaju doći će do etničkog čišćenja i Rusija nema pravo protestirati etničkog čišćenja. Ona je pljeskala kada se to događalo u Hrvatskoj i BiH pa sada o tome može samo šutjeti.

  Ukratko Rusija je izgubila živce kao što ih je Sovjetski Savez izgubio tri puta ranije. To je bilo tijekom Kubanske krize, 1973 kada je SAD zaprijetio nuklearnim oružjem tijekom rata Izraela i Egipta+Sirije i 1983 godine.

  Kada preskočimo zabrinjavajući gubitak živaca u Moskvi i vratimo se u realnost red je ponovno reći da smatramo Rusiju istovremeno nasilnikom i žrtvom. Želja Rusije da nema granicu s državama NATO saveza je potpuno normalna i temelji se na realpolitiki.

  To joj služi za opravdanje po pitanju Donjetska dok se postojanje Abhazije i Južne Osetije može opravdati sličnim razlozima. S druge strane ništa ne može opravdati postojanje Pridnjestrovlja i pitanje je čemu ono služi ?

  Rusija je počinila grešku kada je dopustila revoluciju u Ukrajinu ili ako ništa drugo nije smjestila Janukoviča u istočnoj Ukrajini. Tada bi on bio legitimni predsjednik koji upravlja lojalnim pokrajinama dok bi vlada u Kijevu bila nelegitimna.

  To nije učinjeno i sada se plaća cijena. Ukrajina želi povratiti kontrolu nad Donbasom i na to ima puno pravo. „Genijalci” koji su pozvali na evakuaciju stanovnika Donbasa su u rangu Martića koji je naredio evakuaciju Krajine. On je tako protjerao Srbe s vjekovnih ognjišta u Hrvatskoj kao što sada rade „genijalci” u Donbasu.

  Tako izgleda genocid o kojem Putin priča. Riječ je o samopočinjenom „genocidu”, etničkom čiščenju.

  Trenutačno Ukrajina naoružana do zuba isporukama oružja iz SAD i Velike Britanije može pokušat vratit izgubljene teritorije. U slučaju oružanog sukoba Ukrajina će izgubiti, ali ona je u stanju nanijeti velike gubitka Rusiji.

  Ona na kraju krajeva nije Gruzija pa će ovaj rat biti krvaviji od onog 2008 godine. Te 2008 godine Gruzija je bila prva počela vojne operacije pokušavajući povratiti kontrolu nad “neovisnim” republikama !? Taj dio ne smijemo nikada zaboraviti.