Rusija i Ukrajina

  Sada već i ptice na grani znaju o daljnjem zaoštravanju odnosa Ukrajine i Rusije kao i zapadnim najavama mogućnosti vojnog sukoba. Preciznije govoreći zapadni izvori navode moguću rusku invaziju Ukrajine što je samo po sebi smješno.

  Kao što svi znamo 2014 godine u Ukrajini se uz podršku zapada dogodila obojena revolucija imena Euromaidan. Ta revolucija je dovela do nasilnog obaranja demokratski izabranog predsjednika Janukoviča koji je zastupao politiku Ukrajinske neutralnosti u odnosu na Europsku uniju i Rusiju.

  Revolucija je dovela do pobune istočnih pokrajina Ukrajine koji su odbili priznati rezultat revolucije i uz pomoć Rusije su proglasili neovisne države Donjetsk i Lugansk dok je istovremeno ruska vojska preuzela kontrolu nad Krimom nakon čega je on na referendumu izglasovao priključenje Rusiji. Nužno je ovdje naglasiti kako su Ukrajinske vojne snage na području Krima tijekom 2014 godine bile otvoreno prešle na stranu Rusije. Najbolji primjer za to nam dava ukrajinski admiral Sergej Jelisejev koji prelazi na stranu Rusije krajem veljače 2014 godine nakon čega za novog zapovjednika revolucionarna vlada Ukrajine postavlja Denisa Berezovskog. Ovaj će odmah po postavljanju prijeći na stranu Rusije čime je priča završila.

  Danas 7 godina kasnije Ukrajinska vojska je neuporedivo ozbiljnija vojna snaga koja bez ikakvih problema može pregaziti „pobunjeni” Donjetsk i Lugansk pošto posjeduje gotovo 2.500 tenkova, cijeli tucet NATO protutenkovskog oružja i motiviranu vojsku koja želi osloboditi svoj teritorij. Zasluga za to pripada i predsjedniku Zelenskom koji ubrzano Ukrajinu približava NATO savezu kao i NATO vojnom standardu.

  Jedan od neobičnijih saveznika današnje Ukrajine je Turska. Ona pored ostalog isporučuje Kijevu svoje dronove koji su prošle godine uništili Armensku vojsku. 14 travnja 2021 jedan od tih dronova je prvi put letio iznad Donjetska čime su demonstrirali novu vojnu moć Ukrajine. Na travanjskom sastanku u Istanbulu ta suradnja je dodatno potvrđena izjavom Erdogana o podršci teritorijalnom integritetu Ukrajine kao i suradnji u vojnoj industriji.

  Istovremeno Ukrajina uživa potpunu podršku američkog predsjednika Josepha Bidena koji je upleten u tamošnje poslove još iz doba kada je bio potpredsjednik što joj dava samopouzdanje za buduće akcije. Dovoljno nam se sjetiti New York Times teksta iz 2015 koji govori da su sin današnjeg predsjednika i poslovni partner današnjeg predsjednika upleteni u poslovanje korumpirane ukrajinske korporacije. To je inače onaj isti New York Times koji je 2020 od Bidena napravio sveca koji će riješiti sve ljudske probleme ako bude izabran za predsjednika.

  Našavši tako saveznike u SAD i Turskoj Ukrajina je po riječima Alekseja Arestoviča odlučila riješiti pitanje „pobunjenih pokrajina”. Po njemu vojna vježba Defender Europe 2021 predstavlja pripremu za Ukrajinski napad. Nužno nam je ovdje napomenuti kako je Defender Europe 2021 najveća vojna vježba NATO saveza u posljednjih 25 godina i kako če ona trajati cijela 3 mjeseca završno s lipnjom.

  Po očekivanju Rusija je na te izjave i na ovu NATO „mobilizaciju” odgovorila svojom mobilizacijom kako bi zaštitila područja pod svojom kontrolom u Ukrajini. Govoreći o ovoj situaciji zapadni mediji su odlučili potpuno ignorirati najveću vojnu vježbu NATO saveza u posljednjih 25 godina na području bliskom Rusiji i pričaju o ludoj Rusiji koja mobilizira svoje snage za invaziju Ukrajine. Riječ je o piljenju pile naopako, ali kao što je Goebbels rekao 100 puta ponovljena laž postane istina pa će sigurno bezbroj naših sugrađa povjerovati u ovu propagandu.

  Znači kada govorimo o ruskoj mobilizaciji uz granicu ne smijemo nikada zaboraviti da se trenutačno u Ukrajini nalazi 31 tisuća vojnika NATO saveza i prijateljskih država pa stoga stvarno imamo zanimljivu situaciju za koju sigurno nije kriva Rusija. Rusija je u realnosti kriva za kontrolu nad pobunjenim Ukrajinskim pokrajinama i nemojmo nikada zaboraviti da Ukrajina ima potpuno legalno pravo na povrati kontrolu nad njima. Problem Ukrajine je da ona i dalje da ona bez obzira na poboljšanje snage i kvalitete svoje vojske nema snage za tako nešto.

  Za kraj ćemo još samo dodati kao nekada Bismarck za Balkan da Donjetsk nije vrijedan niti života niti jednog američkog, njemačkog ili hrvatskog vojnika. To ne smijemo nikada zaboraviti