Dan pobjede

  Danas obilježavamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Na današnji dan prije 26 godina Hrvatska je oslobodila Knin čime je našom pobjedom de facto završio Domovinski rat.

  Da bi skužili veličinu naše pobjede te odlučujuće 1995 godine trebamo usmjeriti pogled prema široj slici. Mi trebamo razumjeti da niti jedna država nije oslobodila svoj okupirani teritorij kao što je to učinila Hrvatska.

  Našu priču započinjemo Turskom invazijom Cipra 1974 godine. Od tada pa sve do danas Cipar je podjeljen na Republiku Cipar i na od Turske okupirani Sjeverni Cipar. 47 godina kasnije „pola” Cipra se još uvijek nalazi pod okupacijom !?

  Drugi dio naše priče nas dovodi u doba nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990 godine. Tada u raznim dotadašnjim republikama dolazi do pobuna koje niti dan danas nisu ugušene. Država najbliža nama u kojoj se to dogodilo je Moldavija od koje se uz pomoć sovjetske/ruske vojske odvojilo Pridnjestrovlje. Danas više od 30 godina kasnije Moldavija nije uspjela povratiti kontrolu nad ovom svojom regijom. Praktički identičnu situaciju imamo i u Gruziju gdje su uz pomoć ruske vojske Abhazija i Južna Osetija proglasile neovisnost. One su i danas neovisne.

  Za kraj ćemo spomenuti današnju Ukrajinu koja nakon revolucije gubi kontrolu nad svojim istokom zemlje. Više od 7 godina kasnije ona ju još nije povratila, a sigurni smo da je zauvijek izgubila Krim.

  Bosnu i Hercegovinu kao i tamošnje stanje niti ne želimo komentirati jer to nema smisla. Jednostavno naša pobjeda je bila jedinstvena u posljednjih 50 godina Europske povijesti i kako ju mi danas slavimo ? Slavimo je danas kao i prošlih godina stvarajući podjele u društvu. Zar je to domoljubno ? Zar tako postupaju oni koji stvarno vole svoju državu ?

  Svake godine u doba Dana pobjede imamo nedomoljubne podjele. Ove godine to su kritike potpredsjedniku vlade Borisu Miloševiću zašto ne ide na održavanje proslave ? Može li nam itko objasniti kakve veze ima da li je on u Kninu na Dan pobjede ili nije ? Pupovac je u pravu kada izjavljuje:”mi se dalje ukopavamo i produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”. On je tu u pravu, ali zaboravljuje i svoju ulogu u tome.

  Onda imamo generale koji njurgaju protiv predsjednika ili premijera. Riječ je o igrokazu kojeg slušamo, kojeg gledamo svake godine. Predsjednika i premijera su izabrali državljani Hrvatske na izborima. Mi se možemo slagati ili ne slagati s izborom naših sugrađana, ali poziciju predsjednika i premijera moramo poštivati. To je jedan maleni od mnogih puno većih razloga zašto smo se borili za neovisnost. Neki su to očito zaboravili.

  Dan pobjede bi trebao biti praktički naš najvažniji dan. To bi trebao biti dan kada smo svi ujedinjeni i zahvalni braniteljima na pobjedi u ratu. To ne bi smio biti dan podjela na osnovu krvnih zrnaca niti dan podjela po pitanju ljubavi prema predsjedniku/premijeru. To bi morao biti dan zajedništva svih državljana Hrvatske bez obzira na njihovo porijeklo !?

  Ante Gotovina je na proslavi Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti prošle godine izjavio:”Zajedništvom svih nas, od prvih na čelu do najmanjih, ostvarit ćemo postavljene ciljeve i znat ćemo odgovoriti na sve izazove vremena kojeg živimo. Na tom putu želim nam uspjeh uz Božju pomoć”.

  Čini nam se da previše njih još uvijek nije skužio prve tri njegove riječi iz ove rečenice. „Zajedništvom svih nas”