Nova Argentina

  U pravom smislu te riječi Javier Milei je u Argentini napravio čudo. To čudo predstavlja nova Argentina koja prvi put u više godina nema proračunski deficit. Red je stoga pogledati što se tamo događa.

  Gospodarska povijest Argentine u posljednjih pola stoljeća je povijest gospodarskih kriza i državnih bankrota. Prvi demokratski izabrani predsjednik Argentine ju je bankrotirao 1986., a nešto sličnog potom čini i njen drugi predsjednik. Time želimo reći da posljednji ustavni mandat drugog izabranog predsjednika završava par mjeseci prije velikog argentinskog bankrota.

  Potom sljedeća 2 desetljeća s prekidom od 4 godine vlada dinastija Kirchner. Kao i svaka dinastija tako je i ova imala prvog iznimno uspješnog člana,a potom su došli sve nesposobniji. Rezultat toga postaje de facto bankrot Argentine i izbor libertijanca ili zavisno od interpretacije anarhokapitaliste Mileija za predsjednika.

  Po preuzimanju vlasti novi predsjednik Javier Milei praktički odmah počinje provoditi svoje radikalne reforme. On devalvira nacionalnu valutu 50%, smanjuje državne subvencije, radnička prava i poreze,a zaustavlja i sve infrastrukturalne projekte.

  Riječ je o gospodarskim reformama u koje ne vjeruju niti rejting agencije niti mi, ali vjeruje zlogasni MMF. On u njih toliko vjeruje da ih podržava s milijardama dolara financijske pomoći.

  Sada nakon gotovo 18 mjeseci vladavine Mileija imamo prilike vidjeti njen prve gospodarske rezultate. Argentinski u stvarnosti problematični zavod za statistiku govori da se siromaštvo smanjilo. Ono navodi da je tijekom posljednjih mjeseci vladavine prošlog predsjednika 41.7% Argentinaca bilo siromašno. Prije točno godinu dana broj siromašnih se povećao na 53%, a sada je samo 38.1%.

  Sindikati s kojima predsjednik ratuje tvrde da se siromaštvo smanjilo na odnosu u ono prije godinu dana, ali govore da je stanje užasno. Oni tvrde da su Argentinci općenito govoreći siromašniji,a mi ćemo samo konstatirati da obje priče drže vodu.

  One drže vodu zbog argentinskog gospodarskog modela koje Milei svojim reformama samo jača. Riječ je o kolonijalnom modelu koji se temelji na izvozu sirovina i uvozu gotovih proizvoda. Argentina živi od izvoza poljoprivrednih proizvoda, plina i nafte dok joj zaostala industrija bez zaštite izumire. Devalvacijom od 50% koju je proveo Milei proizvodi su drastično poskupili što rezultira patnjom građana.

  Strogo pojednostavljeno možemo reći da je predsjednik Milei stabilizirao Argentinu,a na kojem nivou je drugo pitanje. On ju je stabilizirao jer država ima proračunski suficit,a inflacija se svakog mjeseca sve više smanjuje.

  Sljedeći gospodarska mjera koju predsjednika namjerava provesti je potpuna valutna liberalizacija. Cilj mu je započeti provođenje ove mjere 01.01.2026. i za to traži od MMF-a 11 milijardi dolara podrške. U najavi provođenja ove reforme on govori da će ju provesti čak i ako ne dobije taj novac. Tu je red još dodati da su liberalno nastrojeni ekonomisti na čelu s časopisom The Economist počeli lobirati kako bi Argentina dobila novac.

  Nakon svega navedenog red je postaviti i pitanje što Argentinci stvarno misle o svom predsjedniku i ovim mjerama. Moguće nam je vjerovati onima koji ga podržavaju ili koji mu se protive, ali to će uskoro postati nevažno.

  To postaje nevažno pošto se za približno 6 mjeseci u Argentini održavaju parlamentarni izbori. Oni će pokazati stvarno razmišljanje Argentinaca o svom reformistički nastrojenom predsjedniku.