Jadna Argentina
Svaki protivnik demokracije će kao dokaz da izbori ne funkcioniraju navesti argentinske na kojima je Javier Milei izabran za predsjednika. Na tim izborima birači jednostavno nisu imali nikakve šanse pa možemo samo reći jedna Argentina
Politička priča o Argentini 21 stoljeća govori o državnim bankrotima i dinastiji Kirchen. Ona drugim riječima govori o zarobljenoj državi i patnji običnih stanovnika.
Argentinska vojna diktatura završava nakon poraza u Falklandskom ratu nakon čega se 1983. održavaju prvi izbori. Na njima pobjeđuje liberal Raul Lanfosin koji postaje grobar tamošnjeg gospodarstva. Već 1986 godine Argentina bankrotira, a 1989 godine inflacija iznosi 5000 % nakon čega Lanfosin podnosi ostavku.
Tada na vlast stupa demokratski izabrani liberal Carlos Menes. On nastavlja otvaranje Argentinske ekonomije svijetu,a inflaciju suzbija vežući Argentinski pezo za dolar. Tijekom svoje vladavine on je privatizirao sve što je mogao privatizirati i počinio bezbrojne zločine pa je osuđen na 11 godina robije.
Bez obzira na sve gospodarstvo sada već prezadužene Argentine je izdržalo do kraja njegovog mandata. Te 1999 kada Menes odlazi u mirovinu Argentina se nalazi u gospodarskoj depresiji, ali nekako gura.
Ubrzo potom dolazi do potpunog financijskog, gospodarskog i političkog kolapsa. Između siječnja 2000 godine i svibnja 2003 na se vlasti izmjenjuje 6 predsjednika. Posljednji od njih biva Nestor Kirchner kojim počinje vladavina njegove dinastije u Argentini.
Gospodarska politika Nestora Kirchner Ostojića je u osnovi bila protekcionistička s prioritiziranjem gospodarskog rasta.. Ta politika ga dovodi u sukob s MMF i SAD koje on potpuno ignorira što rezultira godišnjim gospodarskim rastom od 8 %. Nestor koji je uvijek bio slabog zdravlja na vrhuncu slave odlazi 2007 godine u mirovinu kako bi njegova žena bila izabrana za predsjednicu.
Sprovod Nestora koji iznenada umire 2010 u 60 godini života biva vjerojatno najveći sprovod u povijesti Argentine. U određenom smislu njegova smrt omogućuje Kristini Kirchner da bez ozbiljnijeg otpora osvoji drugi predsjednički mandat.
Ona ga osvaja bez obzira što se tamošnje gospodarstvo počelo raspadati. Proračunski i trgovinski suficiti Nestora su postali deficiti Kristine što dovodi do devalvacije i dizanja inflacije u Argentini. Istovremeno država diže poreze kako bi kompenzirala siromašne što dovodi do udjela države u BDP-u od 45 %.
Politička cijena tih gospodarskih odluka biva izbor liberala Macrija za predsjednika Argentine 2015 godine. On smanjuje poreze, ukida uvozne i izvozne carine zajedno s kontrolom kapitala. Njegova politika je dovela državu na rub bankrota što omogućava sekretaru Nestora i Kristine da bude izabran za predsjednika (2019.).
Ime tog sekretara je Alberto Fernandez i on još uvijek vrši dužnost predsjednika Argentine. Tijekom svoje 4 godine on uspjeva spriječiti bankrot Argentine i na tome priča o uspjesima završava. U izbornoj 2023 godine inflacija iznosi 100 % pa Fernandez odustaje od kandidature za drugi predsjednički mandat.
U očitom samoubilačkom potezu vladajućih oni kao svog kandidata za predsjednika nominiraju ministra gospodarstva. Liberali bivšeg predsjednika Macrija su s druge strane nominirali bivšu ministricu policije Patriciju Bullrich dok su libertijanci izabrali potpuno novo lice, bez vidljivih kostura u ormaru. To novo lice biva Javier Milei prvi otvoreni libertijanac koji je ikada izabran za predsjednika.
Mnogi su kao na primjer Europski parlament proglasili Meleija desničarom i nacionalistom iako je to daleko do istine. Niti jedan nacionalist ili desničar ne zagovara ukidanje vlastite nacionalne valute kao što radi Javier Milei. U određenom smislu on je gospodarski nasljednik Macrija koji je 2018 bankrotirao Argentinu na što ukazuje i postavljanje njegovih ljudi u vladu.
Zbog toga govorimo jadna Argentina