Kineski problemi

  Američka objava trgovinskog rata i njegove posljedice ukazuju koliko je Kina danas omražena. Kineski problemi su djelimično vezani njenim odnosima s drugim državama, a dijelom s američkim carinama.

  Kinesko otvaranje svijetu u 80tim godinama dvadesetog stoljeća obilježava politika Deng Xiaopinga. U osnovi njegova vanjska politika se temeljila na dobrim odnosima s svjetskim hegemonom (SAD) i ne dizanju prašine. Njega na kineskom „tronu” naslijeđuje poliglot Jiang Zeminom koji dodatno zatopljuje odnose s SAD i Europom. U određenom smislu Zemin je bio narodni čovjek koji bez ikakvog problema oduševljava publiku u svojim javnim nastupima.

  Time kao i strateškim koncesijama on je gasio strah od moćne Kine u nastajanju. Vodstvo Kine 2002. preuzima Hu Jintao čija politika se temeljila na dvije osnovne točke. Prvu su predstavljali nacionalni interesi Kine, a drugu suradnja s razvijenim državama (SAD i EU) kada ta suradnja ne šteti Kini. Time smo došli do Xi Jinpinga koji preuzima vlast 2012 godine. Riječ je o promjeni vlasti koja dovodi do stvaranja kineske možemo slobodno reći imperijalne vanjske politike.

  Službena politika Xi Jinpinga se zove velika obnova Kineske nacije koja treba transformirati Kinu u socijalnu, modernu i moćnu državu. Novi predsjednik je vjerovao da će se centar svjetske moći prije desetak godina početi pomicati od Washingtona prema Pekingu, ali to se nije dogodilo. Zbog toga 2019. Kina počinje zabrinuto govoriti o zapadnoj blokadi Kine koja joj oduzima strateške mogućnosti. Iz tih razloga se u Kini rađa ideja o nužnosti smanjivanja ovisnosti o Zapadu i potom 06.03.2023. proglašavanju SAD-a protivnikom koji pokušava zaustaviti uspon Kine.

  To je ono što Kina danas sama priznaje, ali postoji i ono što njeni lideri odbijaju priznati. Oni odbijaju priznati da su svojom imperijalnom politikom sami sastavili krevet u kojem leže. Oni odbijaju priznati da su oni razbjesnili praktički sve druge države s kojima bi mogli surađivati.

  Kao prvi primjer toga ćemo navesti Indiju koju Kina u proljeće 2025. poziva na suradnju protiv američkih nepoštenih carina. Prije samo par mjeseci Kina uvodi sankcije Indiji, a sada ju poziva na suradnju protiv SAD. Nitko nije ostao iznenađen indijskim odbijanjem suradnje s Kinom i još nazivanjem nje glavnim remetilačkim faktorom svjetske trgovine. Kada tome još dodamo da je plan Europske unije pretvoriti Indiju u novu Kinu, novu svjetsku velesilu sve postaje jasno. Jedino nije jasno koji genije u Pekingu je mislio da Indiju mogu okrenuti na svoju stranu ?

  Sličnu situaciju imamo i u odnosima Kina-Australija gdje je prva navedena bila prisiljena „pojesti govno”. Pripremajući se za ponovni ulazak Trumpa u Bijelu kuću Kina je pozvala Australiju na trgovinsku suradnju. U pozivu se pored ostalog govorilo da Kina žali što je proteklih godina sankcijama kažnjavala Australiju. Kada je sada u travnju Kina službeno pozvala Australiju na zajednički nastup protiv američkih uvoznih carina ona je očekivano rekla Ne.

  Praktički identično tako Kina poziva i Europsku uniju na suradnju protiv američkih carina,a odgovor će biti negativan. Uvjereni smo da će odgovor biti negativan jer sada svi Kini jasno pokazuju što misle o njoj. Evo čak joj je i Rusija uvela carinske sankcije na uvoz vozila, a neka vozila uopće zabranila.

  Ukratko Kina danas snosi troškove svega onog dobrog i lošeg što je napravila od 2012 godine. Riječ je o visokom računu i zbog toga praktički svi koji ekonomski nešto znače bježe od nje.