Nabava cjepiva
Postoji puno interpretacija na čemu se temelji uspjeh Europe između 15 i 20 stoljeća. Jedna od njih oko koje postoji apsolutno suglasje nam govori da se on temelji na natjecanju između malenih država koje su eksperimentiranjem htjele ostvariti prednost nad susjedima. To eksperimentiranje je dovelo do naučnih i društvenih otkrića koja su rezultirala europskim uspjesima za razliku od na primjer carske Kine čija administracija nije dopuštala eksperimente.
Ovo doba eksperimentiranja u Europi uspostavom Europske unije definitivno odlazi u nepovratnu povijest što imamo priliku vidjeti i po korona cjepivu. Jedan od najboljih dokaza te promjene s doba eksperimentiranja na doba carstva nam je dala ovogodišnja odluka Europske komisije kojom se zabranjuje njenim članicama nabavljanje cjepiva protiv korona virusa.
Po riječima predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen najoštrije se zabranjuju članicama Europske unije pregovori s farmaceutskim kompanijama o zasebnoj nabavi cjepiva. Drugim riječima cjepiva protiv korona virusa ima pravo kupovati samo Europska unija, samo Europska komisija. U tom govoru za medije Leyen je pored ostalog navela da je Europska unija kupila 600 milijuna doza cjepiva koje su zajedno napravili Pfizer i malena njemačka tvrtka BioNTech. Cinici bi rekli da je u svom izboru cjepiva Europska unija izabrala ovo pošto je ono drugo najskuplje pa je tu i najveća provizija dok ćemo mi tvrditi da je ono izabrano zbog njegove kvalitete.
U određenom smislu odluka da će Europska komisija odlučivati koja cjepiva će se koristiti je bila očekivana,a prije izlaska s njom u javnost su sve europske vlade bile o njoj informirane. Kao dokaz toga nam najbolje služi primjer Mađarske koja 29 prosinca 2020 godine dobiva 6 tisuća doza ruskog cjepiva samo da bi potom 6 siječnja 2021 tamošnja vlada izjavila da neće koristiti rusko cjepivo nego samo ono koje Europska unija nabavi (ili Kinesko).
Kao što smo već ranije rekli dva dana kasnije Leyen je izašla s zabranom neovisnog nabavljanja cjepiva koja je odmah napadnuta od strane Njemačke. U osnovi Njemačka je rekla da zabrana neovisne nabave cjepiva u Europskoj uniji za nju ne vredi pa je stoga kupila dodatnih 30 milijuna doza cjepiva.
Ta odluka Njemačke je stvorila političke probleme Europskoj komisiji pa na pitanja novinara o njemačkom kršenju europskih zakona pri nabavi cjepiva glasogovornik izjavljuje:
„Za mene predstavlja iznenađenje da u kontekstu zdravstvene krize dok se Europska komisija fokusirala na nabavku što većeg broja cjepiva nužnih za europsko stanovništvo javlja pitanje da li su u početnoj fazi nabave prekršena europska pravila”
Sve u svemu kao i bezbroj puta ranije Njemačka se opet prošvercala radeći protiv Europskih zakona jer je riječ o Njemačkoj koja ne može biti kažnjena. Znajući vrlo dobro da ako se Njemačka prošvercala bez kazne tada niti drugi ne mogu biti kažnjeni Mađarska je 14 siječnja sklopila dogovor s Kinom o kupovini cjepiva.
Govoreći o nabavi cjepiva, karanteni ili bezbroj drugih stvari iz perspektive Europske unije ultimativno važno je da ne postoji izbor, da sve članice moraju provoditi identičnu zdravstvenu politiku. U slučaju kada bi na primjer Italija koristila cjepivo blagoslovljeno od Europske unije,a na primjer Mađarska kinesko koje pokazuje bolji rezultat tada bi Europska komisija izgledala nesposobno, blesavo dok ako svi koriste isto tada se ne može usporediti da li je car, u ovom slučaju Europska komisija donijela neispravnu odluku, da li je car gol.
To je razlog za princip jedna država, jedan sistem, jedan lijek