Tri mora

  Inicijativu 3 mora o kojoj se danas u Hrvatskoj premalo govori su 2015 godine pokrenuli naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Poljske Andrzej Duda. Prvi sumit ove inicijative se održao 2016 godine u Dubrovnika, a od tada do danas se ona uspješno razvijala.

  Povijesno gledajući prethodnik ove inicijative je kratkotrajna unija Hrvatske, Mađarske, Litve i Poljske koja se prostirala od Baltika do Crnog i Jadranskog mora. Nastavljajući se na ideju te unije kao i one puno dugovječnije Poljske i Litve između dva svjetska rata se u Poljskoj pojavila ideja treće Europe na koju će se Andrzej Duda pozvati kod osnivanja Inicijative 3 mora.

  Od susreta u Dubrovnika ova Inicijativa će bez obzira na možemo reći nezadovoljstvo Njemačke postati realnost prije svega zbog američke podrške. Na drugi sumit država koji se održao u Varšavi dolazi američki predsjednik Donald Trump nakon čega ova priča nije ostala samo na lijepim riječima.

  Danas malo više od 5 godina nakon osnivanja Inicijative ona ima svojih planiranih 157 projekata od kojih su 76 njih proglašeni prioritetima. Cilj velike većine tih projekata je jačanje transportne, energetske i komunikacijske mreže i u skladu s tim suradnje između ovih država. Neki od tih planiranih projekata zaobilaze Hrvatsku kao što su na primjer Via Carpathia koja treba povezati Litvu preko Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske s Solunom dok u drugima projektima mi zauzimamo središnji položaj.

  Najbolji primjer projekta u kojemu Hrvatska zauzima središnji položaj je povezivanja LNG terminala na Krku s LNG terminalom u Poljskoj čime sve članice Incijative 3 mora prestaju ovisiti o ruskom plinu. Ovaj plinski projekt povezivanja bi trebao biti dovršen 01 listopada 2024 kada će biti povećan obujam plina koji može putovati između Slovačke i Mađarske.

  Ako se maknemo od tih konkretnih projekata i pogledamo financije svi u Hrvatskoj ćemo biti iznenađeni. Na samom početku je bio osnovan investicijski fond za financiranje projekata u koji su Poljska i Rumunjska zajedno uložili 500 milijuna eura. Potom je SAD 2020 godine najavio ulaganje milijarde dolara u fond što biva podržano i od demokrata i od republikanaca što znači da se ništa neće promjeniti kada Biden postane predsjednik. Za kraj ćemo navesti da su privatni investitori najavili ulaganje od 1,7 milijarde eura tako da govorimo o sveukupnoj cifri koja je danas veća od 3 milijarde eura. Nužno nam je ovdje navesti da je taj novac skupljen u samo 14 mjeseci kako bi razumjeli pune implikacije ovog projekta.

  Dok se znači Inicijativa 3 mora formirala i gradila kapacitet za investicije Hrvatska je odlučila od nje odustati vjerojatno zbog Njemačkog protivljenja. Svi se sjećamo prošle jeseni kada predsjednik Milanović nije htio sudjelovati za virtualnom sastanku predsjednika država ove inicijative. Svoju poziciju po ovom pitanju je Milanović objasnio riječima „Inicijativa je za Hrvatsku nepotrebna, a potencijalno i štetna”, a još je iskreno bio i dodao kako se ne trebamo zamjeravati Moskvi i Berlinu.

  Naš premijer Plenković nije nikada bio oduševljen ovom inicijativom, ali on je političar od formata koji možemo to tako reći nikada za sobom ne zatvara politička vrata. Možemo reći da bi Hrvatsko napuštanje Inicijative 3 mora bilo dočekano s oduševljenjem u Berlinu i bijesom u Washingtonu dok bi naš jači angažman u njoj stvorio obratnu situaciju. Zbog toga danas Plenković drži Hrvatsku istovremeno u Inicijativi i izvan nje.