Multinacionalni raj

  U današnjem svijetu kada zapadni liberali sanjaju u teoriji postrasno društvo u svijetu, a u realnosti samo na području zapadnih država de Francia predstavlja jedan od njihovih neupitnih povjesnih uzora.

  Kada se početkom 19 stoljeća pod utjecajem napoleonskih ratova raspalo španjolsko kolonijalno carstvu na Američkim kontinentima jedna od osoba koja je postala diktator novostvorenih država je bio Jose Gaspar Rodriguez de Francia. Kako je bio jedan od dvije najškolovanije osobe na području onoga što će postati Paragvaj on biva 1814 godine izabran za konzula. Iako je trebao biti na tom državnom položaju 3 godine on je to uspio pretvoriti u vlastitu doživotnu diktaturu.

  Njegova osnovna vizija društva se temeljila na prisilnom ukidanju naroda i crkve pa ju je provodio koristeći diktatorske ovlasti. Za početak je donio zakon kojim se zabranjuju brakovi između bijelaca, a potom je odvojio crkvu od pape proglasivši se njenim poglavarom u Paragvaju. Donošenje tih zakona je izazvalo dvije zavjere protivnika, ali one su bile otkrivene i ugušene tako su oni u pravom smislu te riječi zaživjeli čime je ukinuo bijelu rasu u Paragvaju utopivši je među tamo većinskim indijanskim plemenima i bivšim crnim robovima.

  U određenom smislu on nije bio tipičan moderni liberal i multikulturalist pošto je zabranio migracije i gospodarski zatvorio državu dok je stvarao svoju multinacionalni raj. Jednostavno danas bi rekli da je htio povećati socijalni kapital države ukidanjem bijelaca i u tome je tijekom svoje vladavine uspio.

  Nakon smrti ovog diktatora Paragvajci su na poziciju novog diktatora ponovno postavili jednog od najeduciranijih ljudi u državi. Prvobitnog „multinacionalnog” diktatora je sada naslijedio kleptokratski diktator imena Carlos Antonio Lopez što nije značajnije promjenilo unutardruštvenu situaciju u državi.

  Poslije smrti Carlosa Antonia koji je bio rođen još 1787 na vlast je došao njegov sin Francisco Solano Lopez rođen 1827 godine. On je u pravom smislu te riječi bio proizvod tog multinacionalnog društva i edukacijskog režima koji je uspostavio diktator de Francia. Njegov visoki časnik će kasnije izjaviti da je ovaj diktator bio „čudovište koje je nemoguće usporediti s drugima” (tada još nije postojao Hitler).

  Francisco Solano Lopez je postao diktator Paragvaja 1862 godine, a već sljedeće godine on šalje ultimatum Brazilu. Tijekom 1864 godine Paragvaj objavljuje rat Brazilu, a potom 1865 godine i Argentini koja nije dopustila vojsci Paragvaja da ide preko njenog teritorija. Diktator Paragvaja je u ovom ratu imao fanatičnu podršku svog stanovništva što ujedno znači da se rat vodio do posljednjeg vojnika u pravom smislu te riječi.

  Čak i nakon što su vojne snage Brazila i Argentine osvojile glavni grad Paragvaja rat se nastavio pošto je tamošnji režim i dalje uživao fanatičnu podršku stanovništva. Do kraja rata i ovog režima dolazi tek nakon što je Francisco Solano Lopez poginuo u bitki 01 ožujka 1870 godine. U ovom ratu je na kraju poginulo 50 % svih stanovnika Paragvaja i 90 % svih tamošnjih muškaraca pa možemo slobodno reći da je bila riječ o genocidu kojeg je izazvao na svoju glavu multinacionalni režim Paragvaja.

  Nakon smrti Lopeza mlađeg ratni pobjednici su anektirali dio Paragvaja nakon čega je ovaj u smanjenom obliku nastavio postojati. Ima li smisla uopće ovdje navoditi da su de Francia i Lopez mlađi danas nacionalni heroji Paragvaja u kojem mestici čine 95 % svog stanovništva ?