Lafferova krivulja

  Lafferova krivulja je jedna od osnovnih ideja na kojoj se temelji zapadna ekonomija posljednjih 40 godina.

  Ta kvaziekonomska ideja koja je službeno stvorena sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, ali koju je već provodio američki ministar financija Andrew Mellon (1924.-1932.) govori da se snižavanjem poreza prije svega imućnima povećava količina poreza koju će država skupiti. Država se dakle ne mora bojati smanjivanja porezne stope jer to dovodi do porasta poreznih prihoda, te do smanjivanja proračunskog deficita. Po toj teoriji nuspojava ove mjere je istovremeno porast radnog napora zajedno s porastom štednje čime se i gospodarstvo navodi na veće stope rasta BDP-a.

  Osnovni problem s Lafferovom krivuljom se nalazi u činjenici da je praksa ponovno, ponovno i ponovno uspješno demantirala ovu teoriju dokazujući da je riječ o laži koja povećava prihode jako malenog dijela stanovništva na uštrb svih ostalih, na uštrb društva u cjelini. Po utjecajem takvih ideja predsjednik Kennedy je još 14.12.1962. godine održao sljedeći govor:

  “Paradoksalna istina glasi da su porezi previsoki,a da su istovremeno državni prihodi preniski tako da je najbolji način da povećamo prihode putem smanjivanja poreza”.

  u doba kada je odlučio smanjiti poreze. Njegovim smanjivanjem poreza američkim stanovnicima je na godišnjoj razini ostavljeno 12 milijardi dolara više prihoda od čega će se kasnije vratiti u proračun između 3 i 9 milijardi dolara po zaključku Ureda Kongresa za proračun iz 1978 godine. Drugim riječima državni proračun je izgubio između 3 i 9 milijardi dolara.

  U ekonomskoj teoriji identične, ali u stvarnosti drastično gore posljedice po proračun su se dogodile tokom Reaganovog smanjivanja poreza koje će dovesti do masivnog zaduživanja SAD-a koji je do 1981. godine bio kreditor ostatka svijeta.

  Vremenski posljednji službeni test Lafferove krivulje na saveznoj razini je bilo smanjivanje poreza tokom administracije Busha mlađeg. Cijena tog testa je po analizi Ureda Kongresa za proračun iznosila 1.800 milijardi dolara proračunskog manjka. Bez obzira na sve te dokaze smanjivanje poreza onima koji financiraju tvoju izbornu kampanju je ostalo u SAD popularan sport. Niti u javnosti više nego jasan makroekonomski neuspješan pokušaj Busha nije napokon ubio ovu ideju među političarima i onima koji financiraju njihove kampanje.

  U skladu s tim prisiljeni smo registrirati porezni eksperiment američke savezne države Kansas. Tamošnji guverner Sam Brownback je donio odluku o zakonski maksimalno smanjivanju poreza najavljujući otvaranje radnih mjesta i godišnji proračunski manjak od 350 milijuna dolara. Taj manjak je u stvarnosti iznosio 700 milijuna dolara, a potom ga je Kansas krenuo pokrivati dizanjem PDV-a i štednjama u socijalnim kategorijama što se praktički uvijek događalo u svim drugim eksperimentiranjima kvaziekonomskom teorijom Lafferove krivulje.

  Govoriti danas o modernoj zapadnoj ekonomiji bez spominjanja Lafferove krivulje i Arthura Laffera bi bio praktički grijeh jer se njega smatra ocem moderne ekonomije ponude koja je srušila životne standarde nasuprot ranijoj ekonomiji potražnje koja je digla životni standard stanovnika SAD-a.

Preuzeto iz knjige 25 godina Europske unije.