Kubanske demonstracije

  Kubanske demonstracije protiv vlade nisu iznenadile osobe upoznate s tamošnjom gospodarskom situacijom. Za informirane osobe ova eksplozija nezadovoljstva je bila potpuno očekivana nakon najveće devalvacije modernog doba.

  Današnja Kuba predstavlja klasični primjer neuspješnog komunističkog gospodarskog modela. U doba Hladnog rata SSSR je kupovao kubanski šećer po 2–3 puta većoj cijeni od tržišne i potom prodavao svoju naftu po 2-3 puta nižoj cijeni. Uz sve te subvencije Kuba nije uspjela ništa učiniti s svojim gospodarstvom.

  Raspadom Sovjetskog Saveza su nestale te subvencije pa Kuba ulazi u „specijalno razdoblje”. Ono će završiti izborom Chaveza za predsjednika Venecuele kada ova država preuzima raniju ulogu SSSR-a. Kao što prvi put Kuba nije znala iskoristiti primljenu pomoć tako to nije znala niti drugi put pa je 2015 bankrotirala.

  Niti iz novog bankrota Kuba nije naučena lekcija pa ubrzo ulazi u novo specijalno razdoblje. Ovaj put razlog za to je bio gospodarski kolaps neokomunističkog režima u Venecueli. Tijekom 2020 godine on je bio isporučio samo 29 % od ranijih količina nafte Kubi. Kombinacija tih smanjenih isporuka i izbijanja korona virusa je rezultirala novim kolapsom Kube.

  Suočena s ovom gospodarskom situacijom vlada Kube se u prosincu 2020 bila odlučila na najveću devalvaciju u povijesti. Ona je tečaj 1 kubanski pezo za 1 američki dolar izmjenila u 24 kubanska pezo za 1 američki dolar.

  Ta odluka je dodatno pogoršala užasnu situaciju na Kubi dovodeći do novih nestašica osnovnih potrepština. Ova društvena kriza se istovremeno poklopila s unutarpolitičkom transformacijom. Svu vlast u državi prvi put nakon osnivanja komunističke Kube više nisu imala braća Castro. Miguel Diaz-Canel koji vrši dužnost predsjednika Kube je 19 travnja 2021 postao i generalni sekretar partije preuzevši tako svu vlast u svoje ruke.

  Ubrzo po potpunom preuzimanju vlasti Miguel Diaz-Canel (slika) je dogovorio novi bankrot Kube. Tehnički gledajući Kuba se dogovorila s vjerovnicima da neće oplaćivati svoj dug po dogovoru iz 2015. To inače predstavlja državni bankrot.

  U tim uvjetima kada građani Kube pate zbog općih nestašica hrane i svega drugog na Kubi su održane ove demonstracije. Gledajući realno sva krivica za ove demonstracije pada na pleća vlade. Za početak oni su svojim potezima potpuno uništili gospodarstvo, a potom su otvorili internet sferu svojim građanima. Možemo reći da sadašnja situacija na Kubi podsjeća na onu posljednjih godina u SSSR-u. Tada je Gorbačov počeo transformirati ekonomiju i istovremeno je dopustio javnu kritiku sustava.

  Demonstracije koje su se održale ovog vikenda kratkoročno znače jako malo iako su s oduševljenjem dočekane na zapadu. Odluku o budućnosti kubanskog režima će na kraju donijeti Miguel Diaz-Canel zajedno s policijom i vojskom. Povijest nas uči da situaciju u ovakvim situacijama kontrolira onaj tko ima jaču volju.

  Pitanje svim pitanja je da li kubanske sigurnosne službe imaju volje štiti kubanski režim. Generalni sekretar Miguel Diaz-Canel je povodom demonstracija izjavio da će se kubanska revolucije braniti i krvlju. Tu izjavu su osudili zagovornici „slobode”, ali ona je iz režimske perspektive ispravna.

  Druga stvar bi bila da li je on to stvarno mislio. Nemojmo nikada zaboraviti da je on proveo internet otvaranje Kube i da je on proveo devalvaciju. Što će se sutra dogoditi na Kubi nitko ne zna, ali ipak nitko ne očekuje kolaps tamošnjeg režima ove godine.

0 0 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina