Kraljevstvo ugljena

  Kraljevstvo ugljena je jedan od načina na koji bi mogli opisati naše društvo počevši još od vremena industrijske revolucije. Iako danas navodno živimo u doba 4 industrijske revolucije glavno pogonsko sredstvo je i dalje ono iz prve, je i dalje ugljen !?

  Dok Europska unija i nova Američka administracija nameću svojim stanovnicima Zelenu tranziciju svijet ide potpuno drugačijim putem. O tom drugom putu nam govore procjene po kojima će ove godine biti oboren svjetski rekord u proizvodnji ugljena. Do toga dolazi pošto cilj drugih, normalnih država nije zelena tranzicija nego podizanje životnog standarda vlastitog stanovništva !?

  Konkretno gledajući svjetska proizvodnja ugljena se udvostručila između 1978 i 2021 godine !? Dok su SAD i Europska unija smanjivali svoju potrošnju ugljena ostatak svijeta ju je povećavao.

  Gledajući u konkretnim postotcima današnje članice EU su u 30 godina smanjile potrošnju ugljena za 56, a SADa za 30 posto. Za razliku od njih Australija je povećala proizvodnju za više od 100 posto, a Kina i Indija za više od 300. Svi koji smatraju da je ovo povećanje potrošnje bilo katastrofalno zaboravljaju na Indoneziju. Riječ je o otočnoj državi koja je povećala proizvodnju ugljena za više od 400 PUTA !?

  Svi ovdje navedeni podaci o proizvodnji ugljena su službeni i njih je objavila International Energy Agency. Drugim riječima niti jedan stručnjak u njih ne može sumnjati. To je ujedno razlog zašto smatramo plan o Zelenoj transformaciji planom o Zelenom samoubojstvu. Mi nismo jedini koji tako nešto mislimo pošto takvo razmišljanje ima i Njemački državni analitičari !?

  Nakon što smo ukazali stvarno stanje s korištenjem ugljena red nam je detaljnije konstatirati za što se on koristi. Kao primjer važnije, ali siromašnije države ćemo uzeti Južnu Afriku.

  Južna Afrika je po veličine 7 najveći proizvođač ugljena u svijetu. 86 posto sve električne energije u Južnoj Africi proizvode termoelektrane na ugljen,a država je 13 najveći svjetski „proizvođač” stakleničkih plinova.

  Riječ je ujedno o državi koja se konstantno suočava s kolapsom električne mreže. Razlog za ovo stanje ima bezbroj iako se najčešće navodi spajanje novih korisnika bez povećavanja proizvodnih kapaciteta. Pokušavajući odgovoriti na ovu situaciju Južna Afrika je odlučila izgraditi dvije najveće svjetske termoelektrane na ugljen.

  Na COP 26 u Glasgowu ta i takva Južna Afrika je došla kao predstavnik siromašnih država. Tamošnja pozicija Južne Afrike je mi potpuno podržavamo zelenu tranziciju i želimo u njoj sudjelovati. Prije dolaska u Glasgow pozicija Južne Afrike je bila da bogati (čitaj Zapad) trebaju svake godine siromašnima davati 750 milijardi eura za zelenu tranziciju.

  Potom je u prvim danima sastanka predsjednik Južne Afrike izjavio da odustaju od ugljena u zamjenu za 8,5 milijardi dolara. To na kraju nije postala službena pozicija Južne Afrike pošto ona 9 studenog izjavljuje da neće odustati od ugljena. Po toj posljednjoj poziciji vlade Južne Afrike podržava pravednu Zelenu tranziciju. Svatko od nas ima svoju definiciju pravednosti, pa stoga…

  Ukratko bez obzira na sva pričanja, na svu zelenu propagandu ugljen i dalje ostaje kralj od kojeg nitko normalan ne odustaje. Jadna Greta će i dalje svoj život morat provodit u frustraciji čekajući klimatski armageddon koji se tijekom njenog života neće dogoditi.