Južna Afrika

  Danas gotovo 30 godina nakon ukidanja aparthejda Južna Afrika je država u problemima. Tih problema su danas svi svjesni počevši od njenih stanovnika pa do internacionalne zajednice.

  Prije 20 godina biva stvoreno udruženje država imena BRIC kojemu se 2010 godine pridružuje Južna Afrika. Tada se govorilo da Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika predstavljaju budućnost. Danas znamo da Rusija predstavlja prošlost, a ne budućnost dok bismo danas isto mogli reći za Južnu Afriku.

  Nakon ukidanja aparthejda Južna Afrika je doživljala ekonomske probleme, ali je potom došao rast. Do tog eksplozivnog gospodarskog rasta dolazi u vrijeme predsjednika Thabo Mbekija (1999-2008). Taj polet se najbolje vidi iz rasta BDP-a po stanovniku s 2500 na 8000 dolara.

  Ipak bez obzira na to Mbeki (slika) biva oboren u unutarpartijskom puču kako bi na vlast stupio za korupciju osuđeni Zuma (2009-18). Korupcija tijekom njegove vladavine kao i neokomunistički potezi ubrzo dovode do gospodarskog kolapsa Južne Afrike.

  Taj kolaps se nastavlja i tijekom vladavine njegovog nasljednika pa između 2008 i 2019 dolazi do pada BDP-a po stanovniku od 25 %. Taj pad će potom samo uvećati korona pandemija čemu trebamo dodati i rast javnog duga s 35 na 75 %.

  Zbog ove 10 godina duge gospodarske recesije Južna Afrika je danas „država u banani”. Neki njeni utjecajni građani ju čak nazivaju propalom državom iako to ona sigurno nije.

  Riječ je državi s visokom nezaposlenošću, ekstremno visokom nejednakošću što redovno iz raznih razloga dovodi do demonstracija. Nekada demonstracije izbijaju zbog migranata, nekada iz političkih razloga iako je na kraju stvarni nominalni razlog nevažan. Tamošnji građani jednostavno demonstriraju zbog siromaštva koje im je stvorila njihova vlada.

  Riječ je o vladi koja se bira na navodno demokratskim izborima. Govorimo ovdje navodno jer na svim izborima uvijek već 28 godina pobjeđuje ista stranka. U određenom smislu ovaj propali član BRICS ima istu demokraciju kao i Rusija.

   Zagovornici režima u Pretoriji tvrde da je sve što se piše neistina i da tamošnja država predstavlja fenomenalni uspjeh. Oni govore kako je u vrijeme bjelačke vladavine samo 50 % crnaca živjelo u kućama/stanovima i slično, a danas tamo živi 80 %. Potom navode kako država financijski pomaže najsiromašnijim državljanima i kako je ona izgradil 3.2 milijuna domova za njih.

  Potom zagovornici režima vole govoriti o slobodi medija koja je dovela do novinarskih istraga i uhićanja. Ta sloboda medija po njima predstavlja dokaz da tamošnja demokracija funkcionira iako sve vrijeme vlada ista partija.

  Na kraju čak i zagovornici priznaju da postoje problemi i veliko razočarenja stanovnika. U jednom ispitivanju javnog mijenja je čak ispalo da crni stanovnici govore kako su bolje živjeli u doba bijelog rasizma nego danas. Bez obzira na to zaljubljenici u Južnu Afriku navode da bi tamošnji multikulturalni sistem trebao biti primjer Europi i SAD-u.

  Za kraj red bi nam bio navesti i crnu sliku tog multikulturalnog raja. Crnu sliku tog „raja” predstavlja njegov rasizam. Južna Afrika odbija čak 96 % zahtjeva za azilom i svakim novim zakonom dodatno otežava život migranata.

  Ukratko Južna Afrika je država u gospodarskoj recesiji s visokom korupcijom i nezaposlenošću. Tom miksu moramo dodati „jednopartijski režim” i ksenofobičnost čime ćemo završiti priču o ovom članu BRICSa u problemima

5 1 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina