Istočna Njemačka

  Na današnji dan 1990 godine je formirana posljednja i ujedno jedina demokratski izabrana vlada bivše komunističke Njemačke. Samo 6 mjeseci kasnije Istočna Njemačka će prestati postojati. Ovo je priča o tom razdoblju koje ima veliki utjecaj na današnje događaje.

  Priča o kraju Istočne Njemačke započinje na sumit Varšavskog pakta koji se održao u Bukureštu 7 i 8 kolovoza 1989. Ovaj sumit prolazi u tmurnoj atmosferi pošto su svi svjesni raspada sustava i desetaka tisuća građana Istočne Njemačke u Mađarskoj.

  Tijekom sljedećih mjesec dana posljednji komunistički premijer Mađarske odlazi na sastanak u Zapadnu Njemačku. Tamo on postiže financijski dogovor s kancelarom Kohlom. U zamjenu za 500 milijuna zapadnonjemačkih maraka Mađarska je dogovorila otvoranje vrata u Austriju građanima Istočne Njemačke 11 rujna 1989 godine. Samo dva mjeseca kasnije Mađarska traži i ulazak u Europsku uniju što će tada biti odbijeno.

  Taj zahtjev dolazi gotovo istovremeno s rušenjem Berlinskog zida, s potpunim otvaranjem granica Istočne Njemačke. Ubrzo po rušenju zida Sovjetski Savez je diplomatski obavijestio Zapadnu Njemačku da će podržati ujedinjenju u zamjenu za vojnu neutralnost i uklanjanje nuklearnog oružja.

  Govorimo o vremenu kada Kissinger prognozira ujedinjenje Njemačke 1991 godina što Kohl kritizira kao prebrzo. Prosinac 1989 obilježava i susret Bush-Kohl na kojemu američki predsjednik dava otvorene ruke Kohlu !?

  Početkom 1990 godine Sovjetski Savez je bio isto tako bankrotiran kao i Mađarska pa je stoga zatražio pomoć od SAD. Bush je zahtjev preusmjerio u Bonn pa je kancelar Kohl odobrio pomoć u hrani vrijednu 220 milijuna DM SSSR-u.

  U ovo isto vrijeme Moskva zaključuje da Istočna Njemačka postoji samo na papiru što će javno izjaviti Gorbačov 30.01.1990. Tada on u izjavi za medije nakon susreta s premijerom Istočne Njemačke izjavljuje: „Jedinstvo Njemačke više nitko ne stavlja pod znak sumnje”.

  Pod dojmom te izjave Gorbačov ministar vanjskih poslova Njemačke sljedeći dan izjavljuje na sastanku: „Što god da se dogodi u budućnosti mi moramo jasno reći da neće biti širenja NATO saveza na istok” !?

  Potom se održao iznimno važni sastanak između ministra vanjskih poslova SAD-a (James Baker) i Gorbačova. Na tom sastanku održanom 09 veljače 1990 Gorbačov izjavljuje:„Mi ne prihvaćamo nikakvo širenje zone NATO saveza”. Na te riječi Baker navodno izjavljuje: „Mi se slažemo s tim”.

  Ubrzo nakon ovog sastanka u Moskvi se održao onaj Kohl-Gorbačov. Na tom sastanku održanom 10 veljače 1990 Gorbačov izjavljuje: „Samo Njemci mogu odlučili da li žele ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke ili ne”. Te njegove riječi su izazvale oduševljenje u Njemačkoj i šok među najvišim sovjetskim dužnosnicima. Riječ je bila o dopuštenju za ujedinjenje bez ikakvih preduvjeta !?

  U toj atmosferi se u ožujku 1990 godine vodila izborna kampanja na teritoriju Istočne Njemačke. Riječ je bila o jedinim demokratskim izborima u ovoj bivšoj komunističkoj državi . To što su bili demokratski ne znači da su ujedno bili potpuno pošteni pošto je čelnik druge države, kancelar Zapadne Njemačke tamo javno nastupao. Rezultat je bio očekivan pošto je 80 % glasača podržalo stranke koje zahtjevaju ujedinjenje Njemačke.

  Ta podrška za ujedinjenje strogo pravno gledajući nije puno značila jer je podjela Njemačke bila vezana s sporazumima o završetku Drugog svjetskog rata. Pozivajući se na te sporazume SSSR/Rusija je mogao dugo zavlačiti ujedinjenje i insistirati na ostanku svoje armije u Njemačkoj.

  Zbog toga je formiranje demokratski izabrane i zapadno nastrojene vlade u Istočnoj Njemačkoj 12 travnja 1990 puno toga promjenilo i istovremeno ništa. Na kraju Gorbačov bez obzira na proteste svog osobnog savjetnika za vanjske poslove ne iskorištava ovu polugu.

  Na sastanku održanom u Washingtonu 13 lipnja 1990 ta razlika u mišljenjima između savjetnika i Gorbačova je postala svima jasna. Nakon što Gorbačov izjavljuje: „Njemci imaju pravo odlučiti u kojem vojnom savezu će biti Njemačka” njegovi savjetnici su počeli vikati. Možemo reći da su Sovjetski savjetnik za vanjske poslove i Sovjetski savjetnik za vojsku počeli pred američkim predsjednikom Bushom vikati da je sovjetski predsjednik idiot. Oni su pokušali pred Gorbačov povući izjavu koje je Gorbačov upravo dao američkoj vladi.

  Manje od 2 tjedna nakon ovog neobičnog sastanka Zapadna Njemačka je odlučila platiti 1.2 milijardi DM za plaće sovjetskih vojnika u Istočnoj Njemačkoj. Time je započela faza cjenkanja po pitanju vrijednosti ujedinjenja Njemačke.

  Tijekom telefonskog razgovora održanog 07 rujna 1990 Gorbačov je zatražio od Kohla 36 milijardi DM za ujedinjenje. Zapadnonjemačka vlada je ostala šokirana cifrom pošto su računali na 6 milijardi. Ubrzo je Kohl uzvratio poziv Gorbačovu nudeći 8 milijardi DM što ovaj odbija. U ovim financijskim pregovorima koji traju 3 dana Gorbačov će na kraju prodati Sovjetska prava na Istočnu Njemačku za 12 milijardi DM. Tom odlukom je bio otvoren put za ujedinjenje Njemačka !?

  Ovi događaji koji dovode do ujedinjenja Njemačke su na kraju svima dokazali nesposobnost Gorbačova. U skladu s tim savjetnik za vanjske poslove (Falin) ga napušta u ljeto 1990, savjetnik za sigurnost (maršal Akhomeyev) sudjeluje u zavjeri za njegovu smjenu i potom vrši samoubojstvo, a ministar vanjskih poslova će podnijeti ostavku (Ševerdnadze) u prosincu 1990.

  Ako njima dodamo da je još 1990 godine šef KGB-a na sastanku s CIA šefom govorio da Gorbačov uništava SSSR ispadne pravo čudo da ga nitko nije eliminirao. Zahvaljujući tom čudu mi svi danas živimo u demokraciji.

  Ovaj tekst je napisan uz pomoć prvih poglavlja knjige: Not One Inch:America, Russia and Making of Post-Cold War Stalemate . Nužno je pri tome navesti da knjiga zastupa gledište kako nisu dana obećanja da se NATO neće širiti na istok. Američki izvori nam navode da su ta obećanja bila dana !?

4.7 6 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina