Industrijalizacija Nigerije
Nigerija je afrička regionalna sila koja zna da će postati jedna od svjetskih velesila 22 stoljeća. Ona i njeni stanovnici to znaju kao što znaju da se po svaku cijenu mora nastaviti industrijalizacija Nigerije.
Najponosniji, najuvjereniji u svijetlu budućnost su stanovnici Nigerije. To ne govorimo mi nego svjetsko ispitivanje javnog mnijenja provedeno 2022. Trenutačno su Nigerijci drugi u svijetu po uvjerenju da žive bolje nego njihovi roditelji, dok su prvi u svijetu u uvjerenju da će njihova djeca živjeti bolje nego oni.
Riječ je o pozitivnom razmišljanju koje ima iznimnu društvenu važnost. Taj optimizam kojeg Zapad nema stvara povjerenje u državu, povjerenje u naciju, povjerenje u društvo i diže socijalni kapital.
Zahvaljujući tome i vlada vjeruje u sebe pa ju nije strah zaštiti nacionalne interese. Zbog toga na primjer Nigeriju nije bilo strah zabraniti uvoz proizvoda koje mogu sami proizvoditi, uložiti afrički veto na slobodnu trgovinu s EU i slično. Isto tako Nigerija je ponosno blokirala tadašnji Twitter, današnji X nakon što je ovaj blokirao račun njenog predsjednika.
Naša ponovljena poanta bi bila da ona nije vukojebina nego regionalna sila i svi upućeni u tematiku to znaju. Oni koji to ne znaju polako otkrivaju istinu zahvaljujući pored ostalog i novoj rafineriji izgrađenoj 2023. u Nigeriju. Riječ je o rafineriji čija gradnja je koštala 19 milijardi dolara.
Ta rafinerija s kapacitetom obrade 650 000 barela nafte dnevno je veća od najveće američke s kapacitetom od 631 000 barela,a europske da ne spominjemo. Ne treba ih spominjati pošto najveće europske rafinerije imaju kapacitet obrade samo 400 000 barela nafte dnevno.
Riječ je o nigerskoj rafineriji koju je izgradio najbogatiji čovjek Afrike, Aliko Dangote (slika). Dangote kao i većina najbogatijih ljudi na svijetu potiče iz bogate obitelji,a on sam se dodatno vezao s vojnim diktatorima i predsjednicima Nigerije. Njegov sin je poginuo u vjerojatnom atentatu s sinom diktatora Abachea 17.01.1996. dok je ujedno prijatelj bivšeg diktatora (1976-79.) i potom izabranog predsjednika Oluseguna Obasanjoa (1999. – 2007.)
Te duboke veze i pametna ulaganja su ga pretvorila u najbogatijeg čovjeka, ali ga nisu mogla potpuno zaštiti. Stupanje na vlast šefa svih šefova Nigerije 2023. dovodi do sukoba s Aliko Dangoteom. Može se navesti cijeli tucet razloga za taj sukob, ali u realnosti on je samo jedan.
Uvozno-izvozni lobi će izgubi ogromne profite, kompletni poslovni model ako više ne može prodavati naftu Europi i uvoziti benzin. Zbog toga su se Alikove korporacije u prelazu iz 2023. na 2024. našle pod nigerijskom antikorupcijskom istragom. Sastavni dio tog vezanje novog predsjednika s uvozno-izvoznim lobijem je bilo dopuštenje za nastavak izvoza nafte kao da rafinerija ne postoji.
Zbog toga je tijekom 2024. Aliko Dangote prisiljen kupovati sirovu naftu u SAD, Brazilu, Angoli i Libiji kako bi ju potom obrađivao u Nigeriji. Ipak na kraju se nekako okončao taj sukob između uvoznog lobija i nove rafinerije pa 2025. ona većinu nafte dobiva iz svoje države. To je na kraju krajeva ipak u nacionalnom interesu Nigerije pošto sada više ne treba trošiti dolare i eure za kupovine benzina i dizela. Sva naftna trgovina se sada vrši u lokalnoj valuti.
To je u interesu Nigerije i njenog stanovništva, ali ne u interesu Europe. Ona je početkom rade ove rafineriji izgubila svoje izvozno tržište pa sada pati od viška proizvodnog kapaciteta. Zbog toga je prisiljena naći novo tržište ili…
Sve u svemu Nigerija se nastavlja industrijalizirati i kao što to možete vidjeti ostatak svijeta to osjeti.