Građevinska industrija

  Kada slušamo neka plakanja i potom državne isplate pomoći osjećamo se kao da živimo u komunizmu. Građevinska industrija je danas primjer toga pošto oplakuje visoke cijene sirovina dok ranije niske nije oplakivala.

  Još prošle godine je započelo plakanje građevinske industrije po ovom pitanju. U lipnju 2021 naši mediji objavljuju horor priče o stanju u građevinskoj industriji. Te priče su govorile „u posljednjih 6 mjeseci armatura je poskupila 70 %, drvo između 50 i 100 %, plastika manje od 50%…”. Problem s tom izjavom je da uspoređuje stanje s pandemijskom godinom kada su svi sjedili u stanovima/kućama, a ne s 2019.

  Na ove povike građevinske industrije vlada je reagirala odlukom od 30 rujna 2021 godine. Njome je vlada pozvala javne naručitelje da priznaju povećanje cijena sirovina u završnim radovima. Drugim riječima vlada je pozvala javne naručitelje da plate višu cijenu nego što je ona dogovorena u ugovorima. Ona je konkretno bila pozvala na sklapanje aneksa ugovora o ugovorenim poslovima.

  Javni naručitelji su odbili provesti ove smjernice vlade najvjerojatnije zbog straha da mogu biti kazneno gonjeni. Oni u teoriji mogu biti kazneno gonjeni jer bi aneksima nanjeli štetu svojim proračunima. Zbog toga je udruženje građevinskih poduzeća krajem travnja izašlo u javnost s svojim problemima.

  Nexe grupa, najvažniji regionalni proizvođač građevinskog matirjala je zajedno s njima izašao u javnost s svojim problemima. Oni su naveli da je u odnosu na kraj 2020 godine cijena električne energije porasla 4, ugljena 7, plina 8, a poreza na ugljik 3 puta.

  Oni svi skupa traže da javni naručitelji ukinu klauzulu o nepromjenjivosti cijene i potpišu anekse kojim će građevinari dobiti više novca. To nam ispadne licemjerno pošto su ti isti građevinari u tišini zbrajali profit 2019 godine kada je cijena sirovina padala. Te 2019 godine svjetska cijena željeza i čelika je pala 17 %, a drugih srodnih „sirovina” za 15 %. Tada građevinari nisu tražili anekse ugovora nego su zbrajali profit.

  Zbog toga smo na početku rekli da se osjećamo kao da naši poduzetnici žive u komunizmu. Kada sklope dobar ugovor u tišini zbrajaju novac, a kada sklope loš država bi ih trebala spašavati. Da političari državom upravljaju kao svojom nekretninom oni nikada ne bi sklapali anekse povoljnih ugovora. Kako država nije njihova nekretnina možemo očekivati da će sve to narod platiti.

  Hrvatska Gospodarska Komora govoreći o ovoj situaciji priznaje da javni naručitelji nisu mogli promjeniti cijene. Većina infrastrukturnih i drugih projekata se vodi europskim novcem pa stoga Hrvatska sama ne može mijenjati cijenu. Stoga HGK danas u dogovoru s građevinarima, vjerojatno vladom i Europskom unijom pokušava napraviti indeks cijena građevinskog materijala.

  Taj indeks bi se potom stavio u građevinske ugovore što bi im dao fleksibilnost i navodno sve zadovoljio. Problem je kako to postići,a da se ne prekrši zakon ili razbjesni Europska unija koja financira gradnju ?

  Na kraju ćemo samo reći pojeo vuk magare. Uvjereni smo da će građevinari na kraju dobiti svoje anekse ugovora jer gdje postoji volja postoji i način. Te anekse će na kraju platiti kao i uvijek stanovnici Hrvatske.

5 4 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina