Financijske rasprave u Azerbejdžanu

  Kao što smo bili najavljivali ovogodišnji COP su obilježile rasprave, svađe o novcu. Riječ je o svađama po pitanju toga koliko će bogate države dati siromašnima. Te financijske rasprave u Azerbejdžanu su trajale do posljednjeg dana,a potom i 2 dana kasnije.

  Nakon ranije postignutih svjetskih ekoloških dogovora među državama glavna, jedina tematika ovogodišnjeg COP je bio novac. Riječ je bila o postizanju dogovora o količini novca koje će razvijeni svake godine davati nerazvijenima.

  Proteklih godina su zapadne razvijene države davale više od 100 milijardi dolara, a nerazvijeni traže više od tisuću milijardi godišnje. Kako je riječ o osjetljivom pitanju nisu došli politički lideri najvažnijih država. Na skup COP 29 nije stigao kineski predsjednik, nego je poslao svog predstavnika,a identično je učinio i američki.

  Isto vredi i za Europsku uniju jer predsjednica Europske komisije nije bila na ovom okupljanju. Također na okupljanje nisu stigli predsjednik Francuske i njemački kancelar,a u određenom smislu Europu je predstavljao španjolski premijer. Gledajući dalje red nam je još dodati da na COP 29 nisu stigli niti predsjednik Brazila niti premijer Japana pa skup politički gledajući ispadne neuspješan.

  Od država koje bi trebale snažnije financirati zelenu tranziciju nerazvijenih je stigao samo britanski premijer. To konkretno znači da su gotovo svi oni koji trebaju potpisivati čekove izbjegli ovo okupljanje. Oni su prisutni na okupljanju putem svojih predstavnika kojih se za slučaj potrebe mogu odreći.

  Tijekom svađanja oko novca predstavnik Paname izjavljuje da bi razvijeni trebali godišnje davati 5 000 milijardi dolara nerazvijenima. Ipak oni su po njegovim riječima izabrali „normalniju” cifru od 1 300 milijardi dolara,a razvijeni, a zapad nudi 250 milijardi.

  Po očekivanju te pozicije nerazvijenih su podržale „nevladine organizacije” kao 350.org koja govori o minimalno 1 000 milijardi dolara godišnje. Mi smo konkretna mišljenja da bi osobe koje stoje iz tih organizacija da se stvarno zalažu za zelene ciljeve uložile vlastiti novac. To govorimo jer su financijeri 350.org Bloomberg, Ford, Rockefeller i slične fundacije koje imaju taj novac.

  Gledajući iz domaće perspektive svađa se vodila po pitanju da li Hrvatska treba davati nerazvijenima 826.9 milijuna dolara godišnje ili „samo” 165.4 milijuna. Ako gledamo SAD riječ je bila o raspravi između 274 milijarde dolara godišnje i 54 milijarde.

  Na kraju su se dogovorili da će razvijeni zajedno s Kinom (i slično) davati 300 milijardi godišnje. To znači da bi Hrvatska po ovom planu financiranja trebala davati nerazvijenima oko 200 milijuna dolara godišnje. SAD bi s druge strane trebao davati oko 65 milijardi dolara nerazvijenima za zelenu transformaciju što se neće dogoditi. Govorimo da se to neće dogoditi pošto svi znamo da se novoizabrani predsjednik Donald Trump tome protivi.

  Ovo kazališna svađa o novcu predstavlja PR klasiku s sličnih okupljanja. Prošlogodišnji COP 28 je trajao jedan dan duže od planiranog, a ovogodišnji COP 29 dva dana. Tim produživanjem sastanka sudionici glume krizu kako bi objasnili da su se tamo do posljednje kapi znoja borili za svoje ciljeve.

  Ukratko javno kazalište koje kao što je bilo najavljivano završava većim davanjem novaca razvijenih nerazvijenima.