Povratak državne štednje

  Sljedeće godine se Europska unija “napokon” vraća na politici proračunske štednje. Taj povratak državne štednje je u početku bio planiran za 2023., ali je potom na sastanku Europske unije pomaknut na 2025.

  Po europskim ugovorima, po znači europskom ustavu sve članice eurozone trebaju imati javni dug niži od 60% BDP-a. To nam govori Ustav dok realnost ukazuje da je 01.01.2024. gotovo pola članica Europske unije imalo viši dug. Država s najvišim javnim dugom je i dalje bila Grčka u kojoj je on iznosio 168% BDPa. Istovremeno država s najmanjim javnim dugom iznad onog graničnog je bila Hrvatska s 63.8% BDP-a.

  Iznad Hrvatske su se po visini javnog duga nalazile sve najvažnije europske države, naša najvažnija tržišta. To znači da nam ovom popisu članica nalazimo Njemačku (65.9% BDP-a), Italiju (143.7%), Francusku (110%)…

  Sve te države su prisiljene od početka 2025. provoditi politiku proračunske štednje koja će imati utjecaj na njihovu gospodarsku aktivnost. Zajedno s njima politiku proračunske štednje su prisiljene provoditi i one države čiji proračunskim manjak je viši od 3%.

  Projekcije s početka godine s nam govorile da će Francuska biti prisiljena smanjiti proračun za između 14 ili 26 milijardi eura. Italija s druge strane za 13.5/25.4 milijarde, Njemačka 5.8/11 milijardi…

  Riječ je bila o projekcijama koje su se temeljile na neostvarenim dobrim gospodarskim rezultatima 2024. Zbog toga će rezanja proračuna biti dosta viša što možemo vidjeti na primjeru Francuske čiji proračunski manjak ove godine iznosi 6.1%. Ona stoga planira 2025. smanjiti državnu potrošnju za 40 milijardi eura i istovremeno dignuti poreze za 20 milijardi. To znači da Francuska neće provesti proračunsku štednju od 25.4 milijarde eura nego od 60 milijardi !?

  Njemačka je za razliku od te glomazne politike štednje Francuske tematici pristupila puno pametnije. Ona se odlučila na smanjivanje pomoći Ukrajini (4 milijarde eura), smanjivanje fondova za internacionalnu pomoć (2 milijarde), potom za zelene energiju (2 milijarde),… Na kraju ona zbog pada vlade nije usvojila proračun pa iako postoje smjernice pitanje smjera proračunske štednje ostaje otvoreno.

  Njemačka je zbog svog relativno niskog javnog duga u stvarnosti u dobrom položaju. Govorimo u dobrom položaju kada njenu situaciju uspoređujemo s onom Francuske, Italije i Španjolske gdje će štednje stvarno boliti.

  Ona će boljeti jer Italija i Francuska trebaju svake godine do 2070. smanjivati javnu potrošnju 4% godišnje. To je prva, ali ne i jedina ludost eurokrata. Govorimo ludost jer osobe koje nisu znale predvidjeti eurokrizu, pandemiju i rusku invaziju Ukrajine rade financijske planove do 2070. Oni govore Ok, mi to nismo znali, niti smo znali gospodarsko-financijske efekte toga, ali nam vjerujte da bi znamo budućnost.

  Drugi dokaz ludila eurokrata su ekonomske projekcije za 2025. U njima se govori da će europska ekonomija bez obzira na smanjivanje proračunske potrošnje za 100 milijardi eura rasti 1.3%. Ona će po tim “stručnjacima” rasti brže nego 2024. jer po njima vjerojatno gospodarstvo najbolje raste kada se vodi politika štednje.

  Vi možete na kraju slobodno birati da li ti europski gospodarski stručnjaci ne razumiju ekonomiju ili su ajatolasi sadizma. U slučaju ako ste izabrali prvu opciju mi predlažemo da ih se pošalje u Sjevernu Koreju kako bi tamo pomogli svojim znanjem.