Kineske protumjere
U pripremama za sastanak između američkog i kineskog predsjednika Kina donosi par zanimljivih gospodarskih zakona. Realno govoreći ti zakoni predstavljaju kineske protumjere na američke i europske poteze.
Nakon što Zapad,a prije svega SAD počinje u 21 stoljeću uvoditi sankcije na proizvođače nafte Kina reagira diversifikacijom. Riječ nije o diversifikaciji nabave nafte kao što bi neki očekivali nego o diversifikaciji obrade nafte.
Na kraju tog procesa diversifikacije obrade nafte u Kini tamo nastaju dva potpuno odvojena poslovna segmenta. Jedan predstavlja državna korporacija za obradu nafte koji ju nabavlja samo od korporacija i država koje nisu pod zapadnim sankcijama. Drugi segment obrade čine mini rafinerije „privatnih” poduzetnika koji nabavljaju sirovu naftu od država i korporacija pod zapadnim sankcijama. Zbog takve nabave nafte oni ju kupuju s popustom od 30% ili više u odnosu na državnu korporaciju
Početkom 2026. Kina je trećinu svojih potreba za sirovom naftom zadovoljavala iz Venecuele, Irana i Rusije. Drugim riječima iz država koje se nalaze pod jednom ili drugom vrstom zapadnih sankcija.
Identičnu situaciju smo imali i početkom 2025. kada se Donald Trump vraća u Bijelu kuću. Ubrzo potom on uvodi sankcije protiv kineskih „minirafinerija” što se tada najčešće ignoriralo. Smatralo se da te sankcije nemaju nikakav utjecaj jer one posluju samo s Iranom, Venecuelom i Rusijom pa sankcije na njih ne utječe.
Na kraju to nije ispalo tako pošto su se neki kineski poduzetnici uplašili i počeli provoditi američku politiku sankcija. Reagirajući na to Kina 02.05.2026. izdaje zakonsku uredbu kojom se njenim naftnim kompanijama zabranjuje odustajanje od iranske nafte.
Po toj zakonskoj odluci osim naftnim kompanijama svim drugim kineskim korporacijama se zabranjuje pridržavanje zapadnih sankcija prema bilo kojoj državi. Jedini izuzetak za tu zabranu su odluke o sankcijama koje donosi Vijeće sigurnosti Una, znači s dopuštenjem Kine. U slučaju ako se kineske korporacije budu pridržavale “nezakonitih” zapadnih sankcija one po zakonu mogu biti nacionalizirane.
Praktički istovremeno s tom odlukom Kina donosi novi zakon o industriji s ciljem onemogućava reindustrijalizacije SAD i EU. Riječ je o zakonu koji zabranjuje prenošenje industrijskih pogona iz Kine u bilo koju drugu državu.
Strogo se držeći slova tog novog zakona Kina može na crnu listu staviti svaku korporaciju koja zatvori tvornicu u Kini, a otvori novu u Indiji, Vijetnamu, SAD, ili EU. To konkretno znači da će takvoj korporaciji biti onemogućena nabava dijelova u Kini i tamošnja prodaja.
Reagirajući na taj zakon trgovinski predsjednik EU u Kini izjavljuje:
„Možemo se naći u situaciji da korporacija neće moći istovremeno poštivati zakone SAD, EU i Kine”.
Sve u svemu nakon donošenja ta dva gospodarska zakona američki predsjednik je sletio u Kini. Kada preskočimo sve druge stvari ostane ono da SAD ima zakon o nužnoj reindustrijalizaciji,a Kina o njenoj zabrani. Red je stoga upitati se o čemu važnome su oni stvarno imali za razgovarati ?
To bi bio naš najkraći komentar na sastanak Donald Trump – Xi Jinping.