Južnoafričko zlato
Južna Afrika je tijekom 20 stoljeća bila jedan od najvećih svjetskih proizvođača zlata. To u 21 stoljeću postaje davna prošlost pošto južnoafričko zlato zbog neinvestiranja sve rjeđe izlazi iz tamošnjih rudnika.
Povijest Južne Afrike se dijeli na tri prilično jasna vremenska razdoblja. Prvo je ono početno koje završava 1948., kada započinje apartheid, apsolutna vladavina bijele manjine nad crnom većinom. Taj rasistički režim je imao podršku Zapadu sve do trenutka kada svima postaje očito da se komunizam raspada. Tada Zapad pokreće sankcije pod kojima dolazi do urušavanja apartheida i stupanja 1994. na vlast Nelsona Mandele čime počinje moderno doba.
Tijekom svih ovih razdoblja Južna Afrika dobrim dijelom ovisi o rudarstvu, o izvozu zlata i dijamanata. Zlatno doba postapertheida je vrijeme predsjednika Thabo Mbekija (1999.-2008.) kada se BDP po stanovniku utrostručava nakon čega počinju problemi.
O tamošnjoj situaciji nećemo govoriti mi nego riječ dajemo progresivnom CNN-u. U tekstu naslova Južna Afrika je upropastila svoju crnačku većinu se govori o nestancima struje, nezaposlenosti… Potom se govori da se BDP po stanovniku u posljednjih 13 godina urušio 23% i da 18.4 milijuna stanovnika dobiva beneficije od države, dok samo 7 milijuna plaća poreze.
Bez obzira na sve te „uspjehe” stanovnici Južne Afrike su na izborima ponovno dali podršku stranci koja vlada već 30 godina. Iz toga možemo zaključiti da se ništa novoga neće dogoditi u bliskoj budućnosti.
Normalno ispadne da je makroekonomski kolaps doveo i do kolapsa rudarske industrije o kojoj ova država ovisi. To govorimo pošto 60% južnoafrikanskog izvoza otpada na rudarski sektor u kojemu radi 470 000 ljudi.
Profit rudarskih kompanija u Južnoj Africi je 2021. iznosio 10.8 milijardi dolara, potom 2022. iznosi 10.6 milijardi, a 2023, pada na 5.5 milijardi. Ta visoka zarada 2021. i 2022. se nije temeljila na količini izvađenih ruda nego na gospodarskom poremećaju kojeg izaziva korona. Ona dovodi do drastičnog porasta cijena koje se 2023. normaliziraju. Gledajući količinu iskopanog zlata dovoljno ispadne reći da je 2005. Južna Afrika bila 1 u svijetu, a 2023. je 8.
Razlog za to nalazimo u činjenici da je proizvodnja zlata u Južnoj Africi od ukidanja apartheida padala 5.8% godišnje. Tako se došlo do situacije da su 1994. iz rudnika izvukli 580 tona zlata, a 2023. samo 97. Za taj kolaps se optužuju nestašice struje, krađe i drugi zločini dok su po nama za to kriva nedovoljna ulaganja.
Koji god razlog da uzmete kao istinit jedna stvar se ne mijenja. Ne mijenja se činjenica da su vlasnici zatvorili veliki broj rudnika i ostavili tucet ljudi bez posla. Zatvaranje rudnika su mnogi južnoafrikanci i migranti uzeli kao dopuštenje da ilegalno, protuzakonito rudare u njima. Kako zatvorenici rudnici i dalje imaju svoje vlasnike rudaranje u njima predstavlja krađu. Za obične stanovnike rudarenje u njima predstavlja „igru” koju bi mogli prevesti kao „riskiraj za uspjeti”.
Sve u svemu rudarenje u Južnoj Africi propada i vuče cijelu državu s sobom. To ujedno znači da jedina industrijska država kojom upravljaju crnci je sve manje u stanju održavati svoj stagnacijski model.