Energetsko preslagivanje

  Ruska invazija Ukrajina je dovela u svijetu, a prije svega Europi do dizanja cijene energije. Istovremeno s ovom krizom o kojoj svi pričaju na sjeveru Afrike imamo energetsko preslagivanje.

  Riječ je o staroj priči koja započinje još 1976 godine. Odmah po proglašenju samostalnosti Zapadna Sahara je bila napadnuta od Maroka i Mauritanije. Ona će tijekom rata uspjeti poraziti Mauretaniji, ali ne i Maroko koji anektira Zapadnu Saharu.

  Ovu aneksiju niti sada gotovo pola stoljeća kasnije Alžir (i Afrika) nije priznao zbog čega ove dvije države imaju komplicirane diplomatske odnose. Bez obzira na ove odnose po završetku Hladnog rata biva izgrađen plinovod od Alžira preko Maroka u Španjolsku. Taj plinovod će normalno poslovati sve do ove godine.

  Nakon ovih relativno dobrih diplomatskih odnosa tijekom devedesetih odnosi Alžira i Maroka se potom pogoršavaju. Vrhunac tog pogoršanja odnosa se dogodio u ljeto 2021 kada dolazi do raskida diplomatskih odnosa ove dvije države.

  Do ovog raskida diplomatskih odnosa dolazi praktički istovremeno s isticanjem ugovora potpisanog 1996 godine o korištenju plinovoda. Na kraju taj ugovor o korištenju plina neće biti produžen što stvara planiranu energetsku krizu u Maroku.

  Sastavnio dio toga sada već nepostojećeg ugovora je bio da Španjolska dobiva 12.5 milijardi m3 plina,a Maroko milijardu kao naknadu. Kako je Alžir povezan s Španjolskom još jednim manjim podmorskim plinovodom najoštećenija strana u ovoj priči ispadne Maroko.

  Tako je situacija izgledala do veljače 2022 godine kada Španjolska odlučuje stati na stranu sada već očajnog Maroka. Tada biva odlučeno da će Maroko kupovati LNG plin koji će se dostavljati u Španjolske luke i potom plinovodom dostaviti njemu. Ova odluka je bila šok za Alžir kojega dodatno pojačava činjenica da nju podržava Europska unija.

  Ako ćemo biti iskreni glavni krivac za ovaj savez Maroka i Španjolske je na kraju Alžir. Svojom odlukom o prestanku dostave plina Španjolskoj preko Maroka on je smanjio svoj kapacitet dostave za 61 %. To se brzo osjetilo u Španjolskoj koja biva prisiljena smanjenu dostavu nadoknaditi skupljim LNG plinom.

  Ona je to osjetila po svom džepa pa je stoga odlučila ući u savez s Marokom. Odgovor Alžira na taj potez biva opoziv svog veleposlanika i najava da će možda dignuti cijeni plina koju šalje u Španjolsku.

  Iako je ovaj potez Španjolske predstavljao iznenađenje za alžirsku elita ništa drugog to nije bilo. Pozicija alžirske vlada je bila da će svoj plin koji više ne teče marokanskim plinovodom prodati Italiji. Taj plin će po ovom planu završiti tamo putem podmorskog transmediteranskog plinovoda koji povezuje Italiju i Alžir. Početkom 2022 godine taj plinovod nije bio potpuno iskorišten pa…

  To se na kraju i dogodilo 11 travnja kada Mario Draghi, premijer Italije dolazi u Alžir i tamo potpisuje sporazum. Po njemu Italija će za 40 % povećati svoj uvoz plina iz Alžira i tako smanjiti svoju ovisnost od Rusije.

  Tim sporazumom Alžir je riješio svoje probleme dok Španjolskoj ostaje problem s kršenja internacionalnih zakona. Sastavni dio Špansko-Marokanskog saveza je priznanje Madrida da je Zapadna Sahara dio Maroka. To je u suprotnosti s internacionalnim zakonima i Ujedinjenim Narodima koja navode da se Zapadna Sahara nalazi pod okupacijom Maroka !?