Agenti provokatori

  Sve organizacije koje se žele boriti za fundamentalnu reformu svog režima moraju biti svjesne jedne stvari. One moraju biti svjesne da se u njihovim redovima i na najvišim pozicijoma vrlo vjerojatno nalaze agenti provokatori.

  To što smo naveli predstavlja osnovno političko pravilo u svim demokracijama ili kvazi demokracijama. U skladu s tim našu priču počinjemo ruskom revolucijom 1905 godine. Tu revoluciju pokreće svećenik Georgij Ganon koji je po vlastitim riječima i neupitnim dokazima bio policijski agent. Nakon otkrića njegovog stvarnog statusa Ganona revolucionari pogubljuju u skladu s naređenjem njihovog šefa vojnog odjela koji je isto bio policijski agent. Taj šef vojnog odjela biva Jevno Azef koji u dogovoru s ruskom policijom ubija carevog strica. To ubojstvo mu je dalo fantastično reputaciju i moć među revolucionarima pa je postao iznimno efikasni agent.

  Tako su države koristile agente provokatore prije 120 godina,a kako ih koriste danas nije teško zamisliti. One ih koriste za uništiti reputaciju stranaka i grupa koje su proglašena opasnima.

  Neupitno najpoznatiji policijski agent provokator tijekom studentskih nemira 1968 godine u SAD je bio Tommy. On je između 1967 i 1970 godine posjećivao američke fakultute na istočnoj obali i pozivao na nasilne demonstracije protiv vlade. Studenti koji su bili na njegovim okupljanjima tvrde da ih je učio kako raditi bombe i molotovljeve koktele. Njegova karijera provokatora završava 05.05.1970 kada svim postaje jasan njegov stvarni identitet.

  Vjerovali ili ne on predstavlja sam vrh ledene sante tijekom studentskih nemira 1968 godine. Kao primjer toga ćemo samo navesti nikada dovršenu raspravu da li je bilo tisuću ili manje policijskih provokatora tijekom samo jednih demonstracija.

  Nakon tih događaja skačemo u 21 stoljeće, znači u moderno doba. Prvi slučaj koji navodimo je onaj njemačke neonacističke NPD stranke. Njemačka vlada je zatražila od Ustavnog suda da zabrani ovu stranku zbog njenih antisemitskih proglasa i slavljenja Hitlera. Ustavni sud je 2003 godine odbio vladin zahtjev zbog otkrića da 15 % „dužnosnika” ove stranke čine policijski agenti provokatori. U svom zaključku sud ujedno navodi da je autor antisemitskih proglasa bio policijski agent čime slučaj biva zaključen.

  Nakon tih događaja u Njemačkoj red nam je vratiti se u SAD 2008 godine. Tada su policijski provokatori vodili demonstracije u Denveru 2008 godine. Priča o tim demonstracijama završava sudskom presudom kojom su svi stvarni demonstranti dobili financijsku odštetu. U sudskoj presudi se ne spominju agenti provokatori nego da je jedne demonstrante policija propustila,a druge nelegalno uhitila.

  Našu priču o provokatorima završavamo 2012 godine s Occupy Wall Street pokret. Prvomajska demonstracija “ovog” pokreta u Los Angelesu je okončana uništenjem imovine malenih poduzetnika. Zanimljivost te demonstracije predstavlja da je Occupy pokret rekao da on nije vezan s njom i da su je vodili mladići vojničkog izgleda.

  Time završavamo svoju priču o policijskim provokatorima u „radikalnim” organizacijama jer nitko razuman neće nazvati BLM demonstracijem pretnjom režimu. One su javno i neprikriveno vođenje od naših režima koji su ih medijski i na svaki drugi način opravdavali.

  Poanta ovog teksta bi bila da trebamo jako dobro razmisliti da li je osoba koja mjeri visinu kuruza policijski provokator ili ne. To govorimo jer takve i puno sličnih izjava na kraju krajeva ruši rejting stranaka čiji član to nešto radi što predstavlja naših režima.

  Ukratko cilj policijskih agenata provokatora je uništiti javnu reputaciju onih koji traže stvarnu reformu našeg režima. Trenutačnu su javnim neprijateljem proglašene desne stranke pa stoga njih, a ne lijeve navodimo u našem upozorenju.

5 5 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina