Welcome to Barbieland

  Izvještaj kojim se danas bavimo je napisala paradržavna organizacija imena European Council on Foreign Relations (ECFR). Welcome to Barbieland nam govori koje greške po mišljenju „nevladinih” organizacija rade europske države.

  Prije nego što navedemo zanimljivije dijelove izvještaja red nam je navesti tko sjedi iza paradržavne organizacije ECFR. Njen rad financiraju ministarstva vanjskih poslova Njemačke, Francuske, Italije, Finske… 16 europskih država. Osim njih u financiranju sudjeluje ministarstvo obrane Njemačke, Bill Gates Foundation, Otvoreno društvo…

  U skladu s tim bi mogli reći da je ECFR jedna od najmoćnijih takozvanih nevladinih organizacija za koje je malo tko čuo. Nakon što smo predstavili organizaciju red je sada da se pozabavimo njenim zanimljivim izvještajem.

  Izvještaj se bavi time kako muslimani, neeuropljani, stanovnici postkomunističkih država i mladi doživljavaju Europu. Na kraju on daje preporuke proeuropski nastrojenim stanovnicima i dužnosnicima koje mjere trebaju pokrenuti za dizanje popularnosti. U osnovi te mjere su otvaranje kanala participacije za one koji se osjećaju bez glasa, odbijanje etničke definicije Europljana i stavljanje u građanski koncept Europljana zanimljive alternative.

  U dijelu izvještaja imena Nakon bijele Europe se govori da u Europskoj uniji boja kože, religija i nacionalnost ne bi trebali biti važni. Potom se navodi Francuskoj koja zakon regulira da se ne smije navodi religije, pripadnost nekoj naciji i slično. Izvještaj krizira taj francuski primjer jer on „prikriva probleme koje imaju neke etničke grupe”.

  Potom se kritizira odnos Europe prema Izraelu pošto 2/3 europskih muslimana smatra da mediji i države navijaju za njega. Isto tako Europske države se osuđuju jer su limitirale i/ili zabranile proGaza prosvjede. Dalje se navodi da nebijeli europski zastupnici čine samo 3% zastupnika iako nebijelci čine 10% stanovnika Europske unije.

  Govoreći o postkomunističkim državama izvještaj navodi porast samopouzdanja njihovog stanovnika. On navodi da 35% ili više stanovnika Poljske, Rumunjske, Slovenije i Bugarske vjeruju da bi im bilo bolje da napuste Europsku uniju. Događaji u Ukrajini i zadržavanje nacionalnog identiteta ovih država dok su ga zapadne izgubili dovodi do porast nacionalizma u ovim državama. Rat u Gazi je dodatno ojačao te osjećaje i gura istočnu Europu prema etničkoj definiciji europskog identiteta.

  Zbog svega navedenog u 6 postkomunističkih država samo manjina stanovnika smatra da se njihovu državu uvažava u EU. Te države su Bugarska, Češka, Slovenija, Latvija, Slovakija i Estonija. Poljska je drugačiji slučaj pošto ona smatra da zbog svoje veličine može nametnuti svoje pozicije.

  Gledajući treći problem Europske unije, pozicije mladih izvještaj navodi šok time kako oni glasuju. Tu se navode primjer Poljske u kojoj je izborni pobjednik kod glasača mlađih od 30 godina bila radikalno desna stranka Konfederacija, u Francuskoj mlađih od 35 godina Le Pen, a u Njemačkoj se AFD našao na drugom mjestu. Samo su u Italiji od četri navedene države mladi prije svega glasovali za tradicionalnu stranku (Socijaliste).

  Ostajući na tematici mladih izvještaj navodi njihovo razočarenje Europskom unijom što se može promjeniti pravim mjerama. Jedna od predloženih mjera je dopustiti maloljetnicima da glasuju (16 godina), a druga stvaranje kvote mladih u Europskom parlamentu.

  Govoreći o nužnost gradnje građanskog koncepta Europljana nasuprot nacionalnog izvještaj navodi poticanje gospodarstva. Ako gospodarstvo i Europska unija napreduju stanovnici će se više osjećati Europljanima. Druga mjera bi trebala biti potpuno zatvaranje granice za ilegalne migrante. Time bi vlade dokazale da slušaju svoje stanovnike, time bi one i Europska unija popravili svoju reputaciju.

  Sve što smo naveli do sada predstavlja ono napisano na 28 stranica izvještaja. Naš jedini komentar će biti da je prijedlog stvaranja građanskog koncepta Europljana povjesno dokazan kao neuspješan. Tijekom rasprava o formiranju Sovjetskog Saveza Staljin se najoštrije protivio ideju nominalne multikulturalne federacije i konceptu sovjetskog građanina. Njegova pozicija je bila da će se takva država u slučaju gospodarsko-političke krize raspasti,a svi znamo što se dogodilo. Gospodarski rast može smanjiti tenzije između nacionalnih i vjerskih razlika, ali tijekom gospodarske krize one eksplodiraju.

Slika prikazuje dio razmišljanja Hrvata o Europskoj uniji između 2005 i 2024.