Ujguri

  Ujguri su Turkijski narod koji živi u najzapadnijem dijelu Kine gdje se nalazi njena granica s državama središnje Azije. Ako ćemo vjerovati zapadnim tradicionalnim medijima i nevladinim organizacijama Kina danas provodi genocid muslimanskim Ujgurima.

  Ovaj narod je su prvi put potpao pod utjecaj Kine još u VII stoljeću. Potom tokom desetak stoljeća političke granice Kine su se mijenjale pa je njen utjecaj na Ujgure rastao, padao ili nestajao zavisno od tih promjena. Dok se to događalo s Kinom Ujguri su prihvatila Islam i u 11 stoljeću migrirali na područje gdje i danas žive.

  Proglašenjem Narodne Republike Kine 1949 godine završava stoljeće kineskog poniženja što dovodi do povratka ove države-civilizacije na provođenje svojih 3000 godina starih politika. Drugim riječima Kina je otvorila područje provincije u kojoj žive Ujguri za masivno naseljavanja Han naroda, Kineza.

  Taj razvoj događaja su SAD i zapadna Europa prešutjeli tijekom 20 stoljeća potpuno ignorirajući tamošnju „zamjenu” stanovništva, a o tome su nastavili šutjeti sve do 2015 godine. Jednostavno novac, zarada vezana s Kinom je bila važnija od patnji ili navodnog genocida Ujgura.

  Slično tome kineska vlada se nije pretjerano bavila Ujgurima sve do 2009 godine kada izbija njihova buna. Formalni razlog za pobunu biva tučnjava radnika koji su po nacionalnosti Ujguri i onih koji su po nacionalnosti Han u potpuno drugom dijelu Kine. Kada je taj vijest stigla u sadašnju postojbinu Ujgura, u Xinjiang oni su započeli s pobunom tijekom koje biva ubijeno 200 osoba. Internacionalne reakcije na ovu pobunu su se brzo primirile tako da je ona možemo to slobodno reći izvan Kine već sljedeće godine bila zaboravljena.

  Možemo reći da je sve to tako trajalo do 2018 godine kada zapadni mediji započinju s koordiniranim napadima na Kinu zbog navodnog genocida Ujgura. Tako nam časopis The Guardian navodi podatke „nevladine” organizacije Chinese Human Rights Defenders koja tvrdi da je 21 % svih kineskih uhićenja provedeno u provinciji Ujgura gdje živi samo 1.5 % stanovnika Kine. Potom ćemo ovdje navesti Foreign Policy koji piše o nestanku 1 milijuna Ujgura bez ikakvog traga. Nužno nam je ovdje navesti kako je riječ o gotovo 10 % svih Ujgura da bi objasnili o kakvom je broju riječ. Za kraj ćemo još samo spomenuti The New York Times koji 2018 godine piše kako Kina pokušava nasilnom reedukacijom izbiti iz glava Ujgura muslimansku vjeru.

  Nužno nam je ovdje navesti da se ova kampanja protiv Ujgura provodi u doba kada Trumpova administracija uvodi sankcije Kini protiv kojima se nitko u SAD ne protivi. S jedne strane Amerikanci žele povratak industrijskih radnih mjesta, a s druge strane američke korporacije koje su desetljećima živjela od jeftine kineske radne snage sada su u panici pošto im kineske korporacije oduzimaju poslove.

  Najbolji dokaz da je riječ o političko-ekonomskoj kampanji zapada, a ne o brizi za muslimanske Ujgure nam daruje glasovanje u Ujedinjenim Narodima o „kineskim zločinima” nad ovim narodom. Kinu je zajedno s Hrvatskom osudilo još 38 država na čelu s SAD-om, Njemačkom i Velikom Britanijom dok je 45 podržalo protuterorističke mjere Kine. Zanimljivo je primjetiti da su prije svega zapadne kršćanske države glasova da Kina ugnjetava svoju muslimansku manjinu dok su muslimanske države na čelu s zaštitnicom muslimanskih svetih mjesta, Saudijskom Arabijom glasovale da Kina ne ugnjetava svoje muslimane.

  Pitanje Ujgura i navodnog ili stvarno nasilja Kine nad njima je u kratko vrijeme postalo prvorazredno vanjskopolitičko pitanje zapada iako ono stvarno nema nikakve veze s Ujgurima po pitanju kojih je SAD proglasio da Kina provodi genocid. Oni se samo upotrebljaju kako bi Kina u mislima zapadnih građana postepeno bila pretvorena u Carstvo zla bez da se dira pitanje otvorenih granica i slobodne trgovine koje predstavljaju temelje zapadnog neoliberalnog sustava.