Ugljična uvozna carina

  U međunarodnoj zajednici sve veće kontroverze izaziva ugljična uvozna carina koju je izmislila Europska unija. Protiv ove carine zajedno protestiraju SAD, Kina, Indija i najsiromašne države svijeta, znači cijeli svijet.

  Ideja europske ugljične uvozne carine se prvi put javlja u doba korona pandemije pa se malo tko na to obazirao. U europskom planu Fit for 55 se 2021, govori o uvođenju te carine i zbog protesta SAD se spominjalo da ona neće biti upotrebljena protiv prijatelja.

  Papirologija povodom te carine se provodi već ove godine, ali će se ona početi naplaćivati 2026. Formalni cilj je da proizvodi iz ostatke svijeta koji se proizvode „tradicionalnim tehnologijama” ne budu u Europi jeftiniji od njenih proizvoda rađenih zelenom tehnologijom. Normalno druga beneficija ispadnu prihodi Europske unije,a treća putem poskupljenja proizvoda „degrowth politika”.

  Kako se sada već nalazimo u 2024. svjetske države su se počele sve više buniti protiv te najavljene carine. U veljači su Indija i Južna Afrika pripremajući se zajedno za sastanak Svjetske trgovinske organizacije protestirale tu carinu. Indijska vlada tada izjavljuje da unilateralne akcije EU u borbi protiv klimatskih promjena ne smiju dovesti do nepoštene diskriminacije svjetske trgovine.

  Opća očekivanja su bila da će Indija pokrenuti WTO „sudski” slučaj protiv EU zbog ove carine. To su bila očekivanja, ali ona se nisu ostvarila pošto su se eurokrati zabrinuli pa počeli pregovore s Indijom.

  Rezultat tih pregovora je bio veto Indije na pokretanje postupka drugih država protiv EU. Zbog njega su one u javnom protestu potpisale zajedničku deklaraciju kojom se traži zabrana pokretanja unilateralnih carina, ekoloških mjera. Potpisnice tog dokumenta su bile države Latinske Amerike, Bangladeš, Egipat, Indonezija, Kazahstan i Afrička grupa država.

  Možemo reći da je pristup ovih država strogo politički dok SAD nastupa prilično jasno objašnjavajući svoje razloge. SAD nam govori da su američki proizvođači zabrinuti zbog ove carine navodeći jasno njihove razloge. Svi današnji proizvodi ovise o velikom broju podizvođača pa američkim izvoznici nije jasno kako će se carina primjenjivati. Oni traže jasnoću po pitanju utjecaja ove carine na podizvođače i što učiniti s podizvođačima koji ne mogu dati tražene podatke o tome koliko je stakleničkih plinova ispušteno u proizvodnji ?

  Složiti ćete se da je američka pozicija razumna i na osnovi nje se održavaju sastanci EU – SAD. Pozicija Kine o ovoj carini je da govorimo o najobičnijem protekcionizmu, ali budimo realni tko više misli o njoj ? Time želimo navesti da je Kina svjesna stalnog jačanja zapadnih trgovinskih sankcija protiv nje pa više ozbiljno niti ne protestira.

  Na kraju ćemo još spomenuti i Tursku koja osuđuje ideju ove ekološke carine. Njena pozicija je da se ona nalazi u carinskoj uniji s Europskom unijom pa ju se ova carina ne bi smjela ticati. To je njena pozicija, ali ne i ona Europske unije zbog čega je Ankara „nezadovoljna”.

  Zanimljivo nam je na kraju još navesti da SAD protestira ovu carinu i istovremeno ju uzima kao uzor. Drugim riječima vodeći se europskim primjerom Washington namjerava donesti svoju verziju ove carine (slika). On ju razmišlja donijeti u cilju protekcionizma, ali tek nakon što se vidi kako funkcionira europska.

Ukratko ugljična uvozna carina i skuplji proizvodi će izgleda postati naša realnost.