50 milijuna azila

  Proeuropski, promigrantski nastrojeni Europski sud „pravde” je presudio da 50 milijuna osoba ima pravo doći u EU, zatražiti i dobiti azil. Ta odluka o 50 milijuna azila ovog takozvanog suda ne bi trebala nikoga iznenaditi.

  Europski sud pravde je najviši sud Europske unije s de facto zadatkom centralizacije EU i nametanja progresivnih vrijednosti. Prije nego što se budimo bavili sadašnjim slučajem red je spomenuti 3 prethodna da bi bolje ukazali kako on funkcionira.

  Priču o Europskom sudu „pravde” započinjemo 2020. kada Njemački ustavni sud presuđuje da se on ponaša protuustavno. Odgovor Europskog suda „pravde” je bio da samo Europski sud pravde može presuditi što je ustavno, a što protuustavno. Nastavljajući tu priču red je spomenuti predsjednika Europskog suda pravde koji tvrdi da Hrvatska i bivše komunističke države nemaju prava kritizirati ovlasti Europske unije. Oni to nemaju prava jer njegov sud dijeli prava članica po godini ulaska u Europsku uniju.

  To je pretpostavljamo izjavio zbog bezbrojnih svađa s Poljskom i Mađarskom. U sudskom slučaju o poljskom pravosuđu Europski sud „pravde” 2021. presuđuje protiv reforme pravosuđa. Poljski argument je bio da po europskim ugovorima/ustavu pravosuđe spada u nacionalne, a ne europske ovlasti. Sud presuđuje da je taj članak europskog ustava nevažan i da je Poljska u krivu kada pored ostalog traži da stanovnici imaju pravo znati da li je sudac bio član političkih stranka ili nevladinih udruga.

  Posljednji stari slučaj koji navodimo je onaj od 22.11.2022. kada Europski sud pravde presuđuje da javnost nema pravo znati tko je vlasnik koje tvrtke. Po presudi javnost to nema pravo znati zbog ljudskog prava na privatnost.

  Vidjevši ove primjere prošlih presuda nije teško zamisliti kakve su njegove presude po pitanju migranata. Moderni primjer toga imamo u slučaju dvije Afganistanke koje su se žalile na odbijen azilantski status u Austriji.

  Odgovarajući na njihovu tužbu Europski sud za ljudska prava presuđuje:

„Vodeći procjenu zahtjeva za azilom žena afganistanskog državljanstva članice Europske unije trebaju uzeti u obzir samo spol i državljanstvo”.

  Govoreći o ovom sudskom slučaju riječ je navesti da su te žene došle u Austriju preko tucet sigurnih država. Riječ je o ženama koje su godinama živjele u Iranu i odlučile da će bolje živjeti u Europi pa su tako završile u Austriji.

  Ovom sudskom presudom je oko 3/4 stanovnika Afganistana dobilo pravo na azil u Europskoj uniji. Govorimo 3/4 jer žene čine ajmo reći pola stanovnika,a normalno njih se ne može odvajati od djece. Znači govorimo o 30 milijuna azila,a potom dolazi Pakistan.

  Narod Paštuni čini 42% stanovnika Afganistana i 15% onih u Pakistanu. Gledajući strogo pakistansku demografiju dovoljno je reći da su 30 milijuna stanovnika Pakistana Paštuni. Tako smo došli do 45 milijuna žena s djecom koje su ovom presudom stekle automatsko pravo na azil u Europskoj uniji. Realni broj iznosi 50 milijuna jer presudom i Tadžiki dobivaju pravo na azil pošto čine 27% stanovnika Afganistana, a još 10 milijuna ih živi u Tadžikistanu.

  U tekstu spominjemo Pakistan i Tadžikistan iako presuda govori o Afganistanu jer ilegalni migranti uništavaju svoje dokumente. Konkretno 98% svih ilegalnih migranata koji dolaze u Veliku Britaniju uništi svoje dokumente.

  Ako ilegalni migrant nema dokumenata onda ga se identificira tako da mu se vjeruje ili putem jezika koji govori. Paštuni u Afganistanu i Pakistanu govore paštunski isto kao što Tadžici u Afganistanu i Pakistanu govore tadžikistanski.

  Zbog toga govorimo da je Europsku sud „pravde” svojom presudom širom otvorio vrata Europe za primanje 50 milijuna migranata iz Afganistana, Pakistana i Tadžikistana.