Strano financiranje

  Strano financiranje je danas rak rana bezbroj država i društava. Za početak tu imamo državne i paradržavne organizacije koje financiraju „nevladine” udruge, a potom i navodne filantrope. Nema potrebne niti objašnjavati da nitko ne daruje novac jer je dobrica nego da ga se daruje u cilju postizanja strateških ciljeva.

  Za početak budimo vrlo, vrlo jasni. Svaka država koja drži do sebe, koja ima kakvu autonomiju, kakvu moć nevladine organizacije financirane iz inostranstva proglašava stranim agentima. SAD je takav zakon donio još 1938 godine nakon čega je on imao nadogradnje. Rusija je takav zakon donijela 2012 godine nakon čega započinje s kontrolom nevladinih organizacija, a Kina ga donosi 2017. Za kraj ćemo još ovdje spomenuti i Indiju koja ima sličan zakon.

  Općenito gledajući Amnesty International, Open Society International i drugi uvijek protestiraju kada neka država donese sličan zakon. Razlika između prave neovisne države i drugih se nalazi u činjenici da neovisni potpuno ignoriraju te proteste !?

  Sigurni smo da će mnogi pomisliti da mi nemamo sličan zakon jer smo banana republika ? Na žalost stvar je puno kompliciranija od toga. Mi nismo donijeli takav zakon jer bi on bio protuzakonit u Europskoj uniji. Još 2017 godine Mađarska je bila donijela zakon usmjer protiv „nevladinih udruga” financiranih iz inostranstva.

  Tri godine kasnije Europski sud pravde u kojemu ne sjede suci presuđuje da je zakon protuzakonit. Pravna pozicija Mađarske je bila da narod ima pravo znati tko stoji iza koje nevladine organizacije. Europski sud pravde je bio presudio da narod nema pravo na ovu informaciju pa je naredio ukidanje zakona.

  Ukratko Hrvatska nema pravo tražiti da se zna tko stoji iza koje nevladine organizacije. Isto tako Hrvatskoj je zabranjeno registirati nevladine organizacije koje dobivaju novac iz inostranstva kao strane agente !? Mi to realno gledajući možemo učiniti, ali samo ako izađemo iz Europske unije pošto su ove organizacije oruđe eurokrata. One su oruđe utjecaja na građane s zadatkom ispunjavanja ciljeva eurokrata.

  Na lokalnim izborima prije svega u Zagrebu Domovinski pokret je vatreno i bezuspješno napadao svog protukandidata povezanog s NGO. Neuspješno jer nije znao da je riječ o prije svega ideološkoj borbi u kojoj kod nas trumpizam ne funkcionira.

  Izbori u Zagrebu su inače bili samo prva runda političke borbe za dušu Hrvatske. Pobjeda Možemo je ovdje bila potpuno očekivana zbog natprosječnih primanja i edukacije Zagrepčana i godinama duge kampanje. Druga runda, odlučujuća runda će se voditi 2024 godine na parlamentarnim izborima.

  Između tada i danas jedina promjena će biti utvrđivanje Možemo u Zagrebu. Pitanje svih pitanja je da li će Domovinski pokret imati znanja da viziji nevladinih udruga suprostavi vlastitu viziju Hrvatske ? Ovdje govorimo Domovinski pokret, a ne HDZ jer je ova stranka u pravom smislu postala kopija CDU-a. Kao njena kopija ona će nastaviti svojom putanjom prema dole ako se ništa u budućnosti ne promjeni. Na žalost do 2024 godine mi po ovom pitanje ne očekujemo ikakve promjene. Strateški cilj našeg premijera je da ne talasa, da se ne zamjerava nevladinim organizacijama !?

Za kraj što reći o SDP-u ? Izgleda nam da će ih Možemo progutati. Ukratko Možemo organizacijski i ideološki danas izgleda puno bolje od SDP-a kojemu vrijeme danas kupuju utvrde. SDP se treba trgnuti ili će biti progutan.