Filantropija

  Jedna od definicija filantropije govori da je riječ privatnoj inicijativi koja radi za opće dobro fokusirano na podizanje kvalitete života. Time se filantropija razlikuje od privatne inicijative s ciljem povećanja privatnog bogatstva i državnih inicijative fokusiranih na javne usluge.

  Danas filantropija uživa uvaženi status za razliku od prije 100 godina kada je zajedno s lobiranjem predstavljala nemoralnu ili možda čak krivičnu djelatnost. Najbolji primjer za to nam daruje kada je John D. Rockfeller došao 1909 u Američki kongres tražeći dopuštenje za osnivanje svoje Fundacije. Iz Kongresa je bio izbačen riječima „ne postoji količina novca koju filantropski možeš potrošiti da bi oprao grijehe počinjene da bi stekao svoje bogatstvo”. O filantropiji tog doba je dovoljno navesti kako su mediji pisali da je ona obilježje pokvarenog čovjeka.

  Demokracija je tada za razliku od danas bila svjesna opasnosti koju za nju predstavljaju filantropi, ali su je oni na kraju korumpirali pa su doneseni zakoni kojim je filantropima dopušteno raditi što žele. To nas je na kraju dovelo do posthladnoratovskog razdoblja kada je 99 % tekstova o filantropiji izašlih u medijima bilo pozitivno. Danas kada u SAD postoji 1.5 milijuna fundacija koje ne plaćaju porez na svoju dobit i još dobivaju od države godišnje 50 milijardi dolara državnih subvencija situacija se drastično promjenila.

  To zlatno vrijeme filantropije je danas definitivno završilo, a filantropi navodni bogati humanisti su sami krivi za to s svojim željama da promjene društvo, da resetiraju društvo. Kao primjer za to možemo uzeti filantropa imena John Arnold. On preko svoje filatropske fundacije vodi kampanje da se smanje ili ukinu mirovine državnih službenika (policija, vatrogasci, učitelji i slično). Nitko to ne nazvao filatropskim, ali nećemo sada o tome.

  Drugi primjer tih filantropa je neupitno George Soros, treći braća Koch, a četvrti i danas ujedno najpoznatiji je Bill Gates kojeg se ponekad naziva monopolističkim filantropom pošto je on u određenom smislu kupio WHO. Prije nego što se počeo baviti zdravstvenom djelatnošću Bill Gates je pokušao svojom filantropijom reformirati američki školski sustav s 2 milijarde dolara. Tek nakon što je to propalo on postaje glavni svjetski zdravstveni stručnjak.

  Njegov utjecaj na Svjetsku zdravstvenu organizaciju je još prije izbijanja korona pandemije bio praćen s dubokom zabrinutošću, a on je puno širi od toga. Dovoljno nam je ovdje navesti da je Bill Gates održao govor predstavnicima vlada u Ujedinjenim Narodima još 2008 godine. U tom govoru on je sam naveo „neobično je da filantrop dobije priliku održati govor predsjednicima država u Ujedinjenim Narodima” i s tim se mi potpuno slažemo.

  Postoje organizacije koje javno protestiraju protiv Bill Gatesa i njegovog utjecaja na WHO, ali one predstavljaju manjinu. Većina njih svoje mišljenje u strahu iznosi samo u tajnosti kada njihovo ime neće biti objavljeno.

  Bez obzira na to opće je prihvaćena činjenica da je filantropija omražena među stanovništvom. Kada Financial Times, jedna od najvažnijih svjetskih ekonomskih časopisa postavlja pitanje „Da li filantropija bogatih stvara više štete nego dobrog ?” onda svi trebamo postati svjesni pozicije javnog mijenja po pitanju filantropa.

  Osim kritika zbog utjecaja filantropana na društvene promjene mi ne smijemo zaboraviti i kritiku poreza. Na Davosu gdje bogataši pored ostaloga dogovaraju svoju filantropiju su očito greškom 2019 godine pozvali profesora Rutgera Bregmana koji izjavljuje „Meni se čini da sam pozvan na konferenciju vatrogasaca na kojoj je zabranjeno govoriti o vodi. Prestanimo govoriti o filantropiji i počnimo govoriti o porezima pošto sve ostalo predstavlja sranje”.

  U određenom smislu ono što se po pitanju govorilo o filantropima prije 100 godina vrijedi i danas, ali to tako nešto se danas malo tko usudi izjaviti zbog cijelog sistema koji ih podržava, koji se nada njihovom novcu.