Sloboda kapitala

Jedna od osnovnih postavki modernog kapitalizma je sloboda kretanja kapitala. Drugim riječima državama se zabranjuje da blokiraju financijske transakcije kojima novac ulazi ili izlazi iz njih.

Sloboda kretanja kapitala predstavlja jedan od apsolutnih, nedodirljivih zakona Europske unije dok izvan nje je države mogu ukinuti, ali će odmah potom biti proglašeni neprijateljima zapada.

Primjera koji dokazuju to ima bezbroj,a dovoljno nam je ovdje za početak spomenuti Maleziju iz doba Istočnoazijske financijske krize 1998 godine. Reagirajući na tu krizu Malezija je za razliku od svih ostalih bila ukinula slobodu kretanja kapitala. Bez obzira na pritiske iz svima nama dobro znanog Međunarodnog monetarnog fonda, SAD-a i Europske unije tamošnji “neokrunjen kralj” Mahathir bin Mohamad (na slici) je bio ostao pri svojoj odluci.

To je dovelo na kraju krajeva do borbe za vlast u Maleziji gdje njegov zamjenik Anwar Ibrahim zauzima stajališta kapitala, MMF i drugih. Ibrahim je na kraju u SAD proglašen čovjekom godine,a postaje i ljubimac ljudi iz Davosa dok u Maleziji domoljubno nastrojeni Mahathir ostvaruje pobjedu i uhićuje svog zamjenika. Tu pobjedu Mahathira Soros je bio popratio s riječima “On treba biti maknut s vlasti” dok su istovremeno građani Malazije bili zahvalni Mahathiru koji je svojim odlukama spriječio katastrofu koja se tada događala u susjednim državama.

Drugi poznatiji slučaj zabrane, ograničavanja slobode kretanja kapitala se dogodio u Europi. Riječ je naravno o Islandu. Ova država s 330.000 stanovnika je od 2008 pa sve do 2017 godine živjela s ukinutom slobodom kretanja kapitala. Suočena s financijskom krizom ova država je bila ukinula slobodu kretanja kapitala i uhitila par bankara odgovornih za financijsku krizu što ju je automatski pretvorila u uzor za stanovnike drugih zapadnih država. Razlog za tu odluku Islanda se kao u primjeru Malezije našao u neokrunjenom kralju države,a u ovom slučaju riječ je bila o Olafuru Ragnaru Grimssonu koji je 20 godina bio predsjednika Islanda. On je uloživši veto prisilio vladu Islanda na referendum na kojemu će građani odbiti dogovor koji je ona bila potpisala.

Tokom razdoblja kontrole kretanja kapitala gospodarski rast Islanda je svake godine bio 2 do 3 % veći od onoga u Hrvatskoj tako na primjer kada je gospodarski rast u Hrvatskoj iznosio 3.5 % na Islandu je bio 6.6 %. To vrijeme kontrola kapitala na Islandu je završilo tokom proljeća 2017 godine što je odmah postalo vidljivo u stopama gospodarskog rasta koje su pale ispod tih stopa u Hrvatskoj.

Navodeći ova dva primjera konkretno smo pokazali korist od kontrole kretanja kapitala s čime su vrlo dobro upoznati ekonomisti iako ne govori u medijima. Ako je to istina pitati ćete se zašto je onda zabranjeno kontrolirati kretanje kapitala ? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan i istovremeno dvojak. S jedne strane sloboda kretanja kapitala omogućuje financijske špekulacije kao one Sorosa u Velikoj Britaniji, Tajlandu, Maleziji koje donose ogromne privatne profite,a s druge strane ova sloboda omogućava kriminalcima izvlačenje novca iz različitih svjetskih država i njegovo slanje, investiranje na zapadu koje po riječima Roberta Mazura bivšeg američkog agenta za borbu protiv financijskih prevara obogaćuje zapadne države pa je stoga de facto dopušteno.

Sutra ćemo više govoriti o kriminalnim ili barem više nego upitnim aktivnostima vezanima s slobodom kretanja kapitala.