Ruski parlamentarni izbori
Ruski parlamentarni izbori se održavaju ovog vikenda. Na njima će Rusi birati sastav parlamenta koji još od vremena Jeljcina samo potvrđuje premijera.
Prvo što postaje očito na ovim izborima je promjena političke klime u Rusiji. Pod utjecajem aneksije Krima takozvana Putinova stranka Jedinstvena Rusija je 2016 osvojila 54% glasova. Danas kada su troškovi aneksije svima postali jasni ona se nalazi daleko od nekadašnje popularnosti.
Prije aneksije Krima 2014 godine popularnost Putinove stranke u Rusije se kretala oko 40 %. Nakon aneksije ona skače na preko 50 % i tu se zadržava sve do 2018 godine i „mirovinske reforme”. Ovom „reformom” je produžen radni vijek Rusa nakon čega se urušila popularnost Putinove stranke na 38%.
Od tada pa do danas popularnost vladajuće stranke ne samo da se nije povećale nego se našla u daljnjem padu. Trenutačno njegovu stranku podržava samo 29 % Rusa. Razlog za ovu nisku popularnost nalazimo u posljedicama mirovinske reforme i zapadnoj reakciji na aneksiju.
Zapadne sankcije kojima je izložena Rusija su ostavili trag na tamošnjem gospodarstvu. Nakon aneksije plaće su u dolarskoj i euro protuvrijednosti bile pale 34 % i poslije toga se nisu oporavile. Zajedno s mirovinskom reformom to je kod Rusa ostavilo gorak okus u ustima što danas plaćaju vladajući.
Zanimljivo nam je da ovaj kolaps popularnosti Putina i njegove stranke baš nitko u Rusiji nije iskoristio. Rusi su se jednostavno razočarali u političare.
Prije 4 godine kada se Jedinstvena Rusija nalazila na 50 %, tamošnji Komunisti su bili na 9 %. Ispred njih se po popularnosti još nalazila stranka Žirinovskog na 10 % i socijaldemokratska stranka Za pravednu Rusiju na 3 %.
Dok je Jedinstvena Rusija u međuvremenu izgubila 21% popularnosti Komunisti su porasli za samo 5%. Nakon njega još dolazi Žirinovski čija popularnost je porasla 1% i Pravedna Rusija koja je zaradila 2%. Ukratko nitko nije zaradio na kolapsu popularnosti Putinove stranke.
U određenom slučaju današnju politička situacija u Rusiji je slična onoj u puno drugih europskih država. Građani su razočarani u vladajući režim, ali istovremeno ne vide mogućnosti za promjenu. Ukratko oni su zaključani u državi koja stagnira bez nade za promjenu.
Bez obzira na kolaps popularnosti Jedinstvene Rusije očekuje se da će ona ostvariti apsolutnu izbornu pobjedu. Izborne projekcije nam tako govore da će s 29 % osvojenih glasova stranka osvojiti 66 % mjesta u parlamentu. Konkretno u brojevima očekuje se da će Jedina Rusija osvojiti između 292 i 306 od 450 mjesta u parlamentu.
Time će Putin nastaviti imati potpunu kontrolu u Rusiji. Jedino pozitivno što o tome možemo reći bi bilo da je nakon 20 godina skužio greške svoje gospodarske politike. Trenutačno je Rusija moderna kolonija koja izvozi sirovine i kupuje gotove proizvode. Te činjenice je prošlih godina i Kremlj postao svjestan što dovodi do pokušaje reforme.
U posljednjih 2-3 godine Rusija je počela ulagat u vlastitu proizvodnju matičnih ploča i procesora. Isto tako Rusija se odlučila uključiti u proizvodnju baterija tako da možemo konstantirati kako se nešto događa.
Sve to iz perspektive Putina i građana koji ga ocjenjuju na izborima ispadne prekasno i premalo. Oni na izborima ocjenjuju kako su jučer i kako će sutra živjeti, a ne za 10-20 godina. To predstavlja osnovni problem za ruski režim zbog kojega će on biti izborno kažnjen.